Specijal: Bilo je zanimljivo, ali mogli smo i bez toga

Silvia Night – islandsko pomračenje uma

Night nije samo prezime ove osebujne islandske zvjezdice, već i njeno stanje uma. Zaključak je to koji je većina fanova i gledatelja mogla izvući nakon što se islandska predstavnica iz 2006. pojavila na eurovizijskoj pozornici i sa skladbom “Congratulations” izazvala salve zvižduka i uvreda na svoj račun. U toj pjesmi ova vrlo hrabra djevojka ne samo da provocira publiku scenama, kakva je ona u kojoj telefonira s Bogom, već i na krajnje ružan način tretira gledatelje, doslovno im se obraćajući kao maloumnicima. Ali, to je gotovo med i mlijeko, ako to usporedimo s činjenicom da je dotična organizatore koji su se svojski trudili udovoljiti joj, nazivala “je*enim Grcima“, “nesposobnim amaterima“, “ružnim i smotanim budalama“, a stvari su definitivno izmakle kontroli kad je Silvia javno iznijela optužbe na račun švedske predstavnice Carole kazavši kako će Carola vjerojatno pobijediti jer je “radila ono” u autu sa šefom EBU-a. Zbog toga i nije čudno što je predstavnica Islanda u polufinalu prošla kao bosa po trnju, ali Silvia nije ostala dužna gledateljima diljem Europe javno ih popljuvavši jer su “glasali za one ružne Fince, staru i debelu Šveđanku i glupače i drolje iz Nizozemske”. Silvia Night je fail – od glave do pete.

Šou počinje od petnaeste sekunde:

Važno pravilo – ne mahati zastavicama državnog neprijatelja

Jedna od stvari koje definitivno ne biste trebali učiniti ako želite dostojno predstaviti svoju domovinu, je mahanje zastavama državnog neprijatelja s kojim već 50 godina vaša zemlja vodi hladni rat, pred očima 300 milijuna Europljana. Ta lekcija očigledno je promakla predstavnicima Izraela iz 2000. godine, grupi PingPong. Netko vrlo, vrlo lošeg smisla za humor u izraelskoj delegaciji dosjetio se kako bi bilo zgodno da na kraju njihove urnebesno morbidne pjesmice, svi odreda počnu mahati zastavama Sirije – jedne od zemalja čijim građanima padne mrak na oči pri spominjanju Izraela, a istu “ljubav” gaji i većina Izraelaca prema Sirijcima. Treba li spominjati da su u Izraelu promptno organizirani protesti zbog nacionalne sramote koja se dogodila, a članovi grupe su po povratku iz Švedske morali gostovati na središnjem dnevniku nacionalne televizije i uputiti javnu ispriku svima koje su svojim “failom” uznemirili i povrijedili? Kako se ova gesta svidjela Sirijcima, nikad nećemo otkriti.

Javljanje iz Sarajeva – gluhi telefoni

Iz sarajevskog se studija, izravno u Rigu 2003. godine javila talentirana glumica i voditeljica Ana Vilenica s namjerom da publici diljem Europe priopći rezultate glasanja bosansko-hercegovačkog žirija na Eurosongu 2003. No, kako nesreća ne pita ni za vrijeme ni za mjesto, tako se simpatična Ana našla u središtu pažnje pobrkavši do kraja redoslijed zemalja i bodova koje treba pročitati. Austrija, Hrvatska ili Rumunjska – bila je dilema, a voditeljica iz BiH nastojala je popraviti štetu dok se još da. No, ono što ovaj fail izdvaja od drugih je svakako činjenica da se, unatoč vrlo nezgodnoj situaciji koju su dodatno pogoršavali užasni latvijski voditelji koji su se ponašali kao da je u najmanju ruku Ana upravo aktivirala nuklearnu bombu, Vilenica ipak znala našaliti i na svoj račun. Naime, kad ju je voditelj zamolio da krene “od samog početka”, ona je ponovila svoj pozdrav, i tako nasmijala čak i Terrya Wogana, komentatora BBC-a, kojeg je, složit ćemo se, teško nasmijati u izravnom tv-prijenosu.

Du ju spik ingliš – ruski jezični masakr zgodnom manekenkom

Jedan od osnovnih preduvjeta da dobijete čast vođenja jednog takvog spektakla kakav je Eurosong trebalo bi biti iznimno poznavanje engleskog pa i francuskog jezika. No, što kad organizatori svjesno zanemare to pravilo? Odgovor smo dobili 2009. u Moskvi kad nas je kroz dva polufinala vodio duo – Natalia Vodianova (kojoj je jedina važnija referenca to što je jako, jako zgodna) i Andrej Malahov (kojeg su u šminkernici prije samog polufinala pošteno zeznuli pretvorivši ga u jednog od “loših momaka” iz filmova o Jamesu Bondu). Krenulo je s groznim naglaskom koji je dodatno upotpunio parodičnu sliku o ljudima sa istoka Europe. Ali, naglasci su bili tek vrh ledenog brijega voditeljske katastrofe kroz koju smo prošli. Tako su Natalia i Andrej “briljirali” dijalozima:

• -“Who will give more for our next winner?! (Tko će dati više za našeg idućeg finalista, jednog od deset pobjednika polufinala”, što god to trebalo značiti)
• -“Natasha, see crocodille over there (Natasha, eno krokodila tamo, kao on je nju sad prevario, a ona je naivna, i cijela Europa može pasti u kolektivnu nesvijest od smijeha)
• -On: “Natasha, you have two wonderful children.”; Ona: “Shh, don’t tell anyone. (Natasha, ti imaš dvoje divne djece. Ona: Tiho, nemoj nikom reći”).

Safura – faktor za uljepšavanje svakog Eurosonga

Otkako se pojavila 2010. Azerbajdžanka Safura neizostavni je detalj finalne večeri svakog Eurosonga. I kad je nema u svojstvu pjevačice, ova se zabavna mlada Azerka potrudi da nas počasti svojim osebujnim glasićem kao prezenterica glasova iz svoje zemlje. Pored neizostavnog vatrometa koji krajnje “realistično” baca odsjaj na pučini Kaspijskog jezera, Safura se uvijek svojski potrudi da lupi nešto što će nasmijati sve one koji prate napete trenutke glasanja. Posebno ćemo pamtiti njeno javljanje iz Bakua, u Bakuu, gdje je, skroz objektivno u naletu euforije i sirovog domoljublja pozdravila Europe iz najboljeg, ne Eurosonga, nego, pazite, šoua dosad, a pronašla se i pokoja pohvalna za Azerbajdžan, Azerbajdžance, vatru i Kaspijsko jezero, sve to začinjeno s oduševljenim poklicima. Malo koji komentator je na ovaj ispad ostao ravnodušan. Safura je fail. Ali mi je volimo i očekujemo da još koji put potrči po eurovizijskoj sceni ili da nam se javi s novim epitetima smišljenim samo za “zemlju vatre”.

Safurino javljanje na Eurosongu 2011. - iznenađena i voditeljica Anke

Sirusho – slatka mala provokatorica

Da čovjek nikad ne zna od koga može što očekivati pokazuje primjer Sirusho, simpatične predstavnice Armenije iz 2008. godine kojoj je pripala čast da u Moskvi 2009. pročita rezultate glasanja svoje zemlje. Ali, kako Armencima, kao ni Azerima, sam vrag ne da mira, tako ni ovo nije moglo proći bez redovitog “čašćenja” provokacijama i sitnim podvalama po pitanju Gorskog Karabaha, sporne regije oko koje traje armensko-azerbajdžanski spor. Naime, Sirusho je, pored činjenice da su Armenci te godine Azerbajdžancima dali 1 bod (a nekako se kladimo da je i to imalo neku poruku), glasove pročitala s papira na čijoj je polođeni bila slika statue, simbola armenskog, navodno, povijesnog prava na teritorij Karabaha. I tako je Sirusho gurala taj svoj papir u kadar nastojeći ga učiniti što vidljivijim što naravno nije promaklo oštrom oku azerbajdžanskih kritičara koji su osuli drvlje i kamenje po Armencima. Zamislite kako bi tek bilo da su im umjesto jednog, dali više bodova.

I to su samo neki od “failova” koji su moderni Eurosong učinili pamtljivijim i zanimljivijim. I zbog ovakvih situacija zapravo volimo ovo natjecanje koje je nepredvidljivo, zabavno, sa puno šarolikih i drugačijih ljudi čije zgode i nezgode ulaze u povijest najpopularnijeg europskog televizijskog šoua.