Pozitivan šok vidi se u očima Christera Björkmana, izvršnog producenta Melodifestivalena, u prijenosu Second Chance Showa dok uručuje voditeljici Gini Dirawi rezultate glasanja te večeri.

– Šest milijuna glasova – govori Björkman podjednako uzbuđeno i šokirano – mislim da je to novi rekord.

To je i bio novi rekord. Već peti u nizu ove godine. Melodifestivalen je švedski nacionalni predizbor za Eurosong. No to nije samo još jedan predizbor za koji se imate priliku odlučiti u subotnjim večerama veljače i prve polovice ožujka. Evo i zašto.

Unazad posljednjih 15 godina, a zahvaljujući nešto kompleksnijoj matematici omjera i zbrojeva, plasman Švedske na samom Eurosongu (u finalu) se poboljšao nekih 24 % u odnosu na njihove rezultate prije postojanja Melodifestivalena. Naime, u devedesetima su nakon Caroline pobjede 1991. gledanost i interes za Eurosongom drastično opali zahvaljujući plasmanu Christera Björkmana na Eurosongu 1992. s pjesmom Imorgon är en annan dag (Sutra je novi dan), koji je do 2015. i austrijskih nula bodova bio najgori plasman domaćina na Eurosongu u povijesti. Te ključne 2002. godine Svante Stockselius, tadašnji urednik zabavnog programa, a kasnije i izvršni producent Eurosonga (2003. – 2010.), odlučio je potpuno preobraziti Švedski predizbor i jednu noć i jedno finale proširiti na 5, a kasnije i 6 tjedana turneje i natjecanja, a kao osobu koja je nadzirala prijelaz u novi format natjecanja Svante je postavio bivšeg frizera koji je neizravno i doveo do pada u interesu za natjecanje – Christera Björkmana. Napravio je odličan posao te je od 2002. njegovo ime sinonim za Melodifestivalen. Tadašnji skok u popularnosti razlog je zašto svake godine na adresu SVT-a redovito dolazi preko 1.000 pjesama čiji se izvođači žele natjecati i osvojiti titulu predstavnika Švedske. Neki kojima to ne uspije ili lansiraju međunarodnu karijeru ili pak samo s plasmanom u finale nastave s rekordnom prodajom albuma i turnejama po Skandinaviji.

Ove godine Melodifestivalen slavi svoju 15. godinu postojanja na SVT-u, švedskoj nacionalnoj javnoj televiziji. Također se ove godine obaraju rekordi u brojevima glasova na tom natjecanju, a broj glasova nam govori da u odnosu na devet milijuna stanovnika koliko ih živi u Švedskoj (2015.), njih se dvije trećine odlučilo na glasanje prošle subote. U prvom polufinalu se voditeljica našalila i istaknula kako je to daleko veći broj od broja glasova na prethodnim parlamentarnim izborima. Ono što ovaj festival čini uspješnim je spoj dviju televizijskim gledateljima iznimno bitnih stvari: inkluzivnost i korisnost.

Prvo – Melodifestivalen je inkluzivan, odnosno uključuje cijelu Švedsku tako što funkcionira kao velika turneja koja je svake subote u drugom gradu u Švedskoj, a svake se godine “tura” mijenja i drugi gradovi bivaju uključeni u priču koja nam na svom kraju donosi pobjednika koji se do promjene formata birao u Stockholmu, Göteborgu i Malmöu. Činjenica da se održava diljem Švedske daje mogućnost građanima da i sami prisustvuju ovakvom jednom događaju, posebice zato što je u Švedskoj u to doba tamna i tmurna zima, a prevladava običaj jednostavno se na ekstremnim hladnoćama zatvoriti u svoje domove i odande pratiti štogod se događalo u Stockholmu, kako je to bio slučaj do 2002. godine kada je SVT počeo aktivnije provoditi svoju reformu decentralizacije. No, pozitivna strana ovog koncepta je da je svaka subota koja prođe u praćenju ovog koncerta subota bliže proljeću, što se i vidi u subotu nakon finala svake godine kada i kalendarski nastupa proljeće. Neki su nazvali Melodifestivalen soundtrackom koji švedsku prati na putu kroz zimu, a na njemu se gdjegdje pojavi i neka pjesma koja će teško izaći iz uha.

Drugo – korisnost. Natjecanje je napravljeno na način koji cijeli Melodifestivalen pretvara u veliki humanitarni koncert koji traje šest tjedana, jer za švedske gledatelje uz ono što bi bila naša varijanta 060-poziva gdje bi cijena iznosila tri i pol kune (3,60 kruna), postoji varijanta koja bi u Hrvatskoj bila ekvivalent pozivnom broju 062 s cijenom lokalnog poziva te donacije osam do devet kuna u humanitarne svrhe (9,90 kruna, od čega 8,90 ide i humanitarne svrhe), tj. organizaciju Radiohjälpen. Ista opcija postoji i za slanje poruka SMS-om. Ovime Šveđani spajaju ugodno s korisnim i uz to što pomažu maloj djeci u nerazvijenim državama Afrike, paralelno skupljaju glasove kako bi na što demokratskiji način izabrali pobjednika natjecanja o kojemu pričamo.

Sljedeća točka koja se također ističe je sama produkcija emisije. Sami financijski podaci i budžet Melodifestivalena nisu poznati švedskoj javnosti te se zna samo kao “dobro čuvana tajna”. Procjenjuje se, doduše kako se cijena kreće između 30 i 40 milijuna k(r)una (tečaj kune i krune je vrlo sličan, tako da gotovo možemo zaobići pretvorbu iz jednog u drugo). Fredrik Jönsson glavni je dizajner svjetla koji je u priči o Melodifestivalenu od njenog postanka te se s ostatkom osoblja brine za to da sva oprema nađe svoje mjesto uoči generalnih proba koje počinju svaki četvrtak ujutro. Fredrik je digao pogled prema stropu arene i gledajući u jedan od gore pričvršćenih reflektora izjavio:

– Ovi koštaju 30.000 kruna po komadu, a zna ih biti i do 200 komada. Sama vrijednost opreme je između pet i šest milijuna kruna, samo po pitanju hardvera. – No ni on ne zna reći koliko sve skupa košta jer kao dizajner svjetla nema uvida u budžet. Petnaest kamiona parkirano je pred arenom, a služi za prijevoz 35 tona materijala koji će se ove godine, uz to što služe za konstrukciju pozornice Melodifestivalena, vjerojatno koristiti i za sastavljanje pozornice Eurosonga u Globen Areni u Stockholmu u svibnju. Producent također ne zna koliko je novca u igri, a šefica zabavnog programa ne smije reći. U konačnici nam to i nije toliko bitan podatak jer uzevši u obzir da je unazad već 10 godina finale Melodifestivalena redovito najgledaniji televizijski događaj u Švedskoj, a i među eurovizijskom publikom u Europi, vjerujem da se trošak može opravdati.

Puno će Švedskoj susjednih država s podsmijehom pričati o Melodifestivalenu upravo zato što nešto tako komično kao predizbor za Eurosong Šveđani shvaćaju toliko ozbiljno; uzevši u obzir da je Šveđanima nakon sporta, drugi najdraži hobi zborsko pjevanje, ne iznenađuje da se ovi Skandinavci toliko uzbune oko jednostavnog natjecanja za najbolju pjesmu. Tu je ugodno navesti da je 2010. jedina godina od uvođenja novog formata kada Švedska nije ušla u veliku završnicu Eurosonga u Norveškoj. Idući dan sve su dnevne i internetske duplerice bile posvećene toj “nacionalnoj katastrofi”. Sama činjenica da Melodifestivalen traje toliko dugo daje mogućnost gledateljima da se kroz duži period upoznaju s pjesmama i zavole ih, što objašnjava zašto je gledateljima nakon toliko dugog kontakta s pjesmom stalo i do plasmana Švedske na Eurosongu. Sam sâm primijetio da kada nekome iz Švedske spomenete da pratite Melodifestivalen neki ponos u očima im zablista prije nego se nasmiju i kažu kako to nije moguće, ali činjenica što sam uopće sposoban izgovoriti tako dugu riječ izvan konteksta govori im kako nije riječ o šali.

Šveđani svake subote, a posebno one kada je finale, organiziraju večere i zabave uoči Melodifestivalena, samo kako bi ga u što većem broju mogli gledati zajedno ako već nisu u mogućnosti priuštiti si jednu od 395 (tribine) do 1195 (parket) kruna vrijednih karata za finale u stockholmskoj Friends Areni. Björkman je prije nekoliko godina izjavio: – Melodifestivalen svoj uspjeh duguje švedskom nastojanju da se stvari ne rade na pola. Kada smo odlučili oživjeti Melodifestivalen, naš je cilj bio stvoriti odličnu i privlačnu emisiju koja neće samo koristiti nama kao televizijskoj kući, već i glazbenoj industriji te našim gledateljima. Ponosan sam jer mogu reći da smo upravo u tome uspjeli.