Specijal: Na njih se vrijedilo kladiti!

Vječna rasprava o tome prognoziraju li eurovizijske kladionice uspjeh pojedine pjesme na samom natjecanju i na koji način to čine, redovito se zahukta uoči svakog Eurosonga. Argumenata imaju obje strane, a mi smo odlučili ukratko predstaviti neke od najvećih senzacija kojima kladionice mjesecima nisu davale pretjerane šanse, a koje su na kraju ostvarile fantastične rezultate.

Belgija 2010. – akustična bajka umalo donijela senzaciju

Belgijskom predstavniku, Tomu Diceu, kladionice su jedva davale šanse da se nađe u finalu. Najoptimističnije su bile one koje su smatrale kako će Tom Dice u finalu zauzeti mjesto između 15. i 20., a najpesimističnije one koje su smatrale, slikovito rečeno, kako bi Tom pobijedio tek iz 40. pokušaja. No, mladi Belgijanac sa sjajnom baladom i miminalističkim, ali snažnim i efektnim nastupom pobrao je simpatije prvenstveno stručnjaka, ali i publike diljem Europe koji su ga, bez imalo razmišljanja, poslali u finale kao pobjednika polufinalne večeri. Žiri ga je u finalu stavio na fenomenalno drugo mjesto, a s obzirom da Belgija nema dovoljan broj susjeda niti jaku blokovsku podršku, gledatelji su pjesmu “Me and my guitar” poslali tek na 14. mjesto, što je u konačnom zbroju dalo vrlo dobro šesto mjesto za Belgiju, što je njihov najbolji rezultat od 2003. godine. Tajna ovog uspjeha nesumnjivo je u jednostavnosti same pjesme, kao i nastupa, koji su ono najvažnije u jednoj skladbi uz, naravno, emociju koju je Belgijanac na najizravniji mogući način donio gledateljima Eurosonga.

Ukrajina 2011. – igranje u pijesku, uz glazbenu podlogu

Ukrajinu je 2011., nakon niza peripetija i neviđenog cirkusa u nacionalnom finalu, predstavljala Mika Newton s pjesmom koju je većina ljubitelja natjecanja okarakterizirala kao “solidnu baladu”. Tako su se nekako ponašale i kladionice. One britanske su bile dosta naklonjenije Miki, obećavajući da će, za svaku uloženu funtu, ako Ukrajina pobijedi, svojim korisnicima isplaćivati 50 puta više, dok su drugi smatrali kako bi Ukrajina pobijedila tek da se Eurosong ponovi 100 puta.

No, ono na što mnogi nisu računali je gotovo perfektan scenski nastup upotpunjen nastupom fascinantne ukrajinske umjetnice koja je uživo pijeskom “crtala” osnovne motive pjesme i tako pozornost gledatelja, gotovo u potpunosti, s pjesme odvukla na svoj rad. Mnogi su se po završetku pjesme pitali kako je ono točno zvučala, ali su se svi sjetili da su Ukrajinci imali “pijesak” na sceni, što je gotovo hipnotički djelovalo na glasače. Ukrajina je na kraju završila na odličnom četvrtom mjestu koje nisu očekivali ni oni koji su Miku, iz petog pokušaja, odlučili poslati u Düseldorf.

Moldova 2011. – do danas nerazjašnjen misterij

Moldovski bend Zdob si zdub je na 56. Eurosongu po drugi put branio boje svoje zemlje. Da se pitalo većinu eurovizijskih portala, kao i službene kladionice, Moldovci bi te godine doživjeli pravi fijasko. Gotovo da nije bilo videa s rangiranjem fanova na YouTubeu na kojem pjesma “So Lucky” nije zauzimala neke od posljednjih pozicija. No, onda je došlo polufinale i Moldova se, na opću nevjericu među fanovima, našla u društvu putnika za veliko finale. “Sigurno će biti među zadnjima”, tješili su se mnogi, ali se psihodelična i prilično neuredna pjesmica, uz pomalo komedijaški nastup, našla na ne baš lošem 12. mjestu.

Grčka 2011. – nikad ne podcijeni Grke

Naš urednik je u zaključku analize za Grčku 2011. napisao kako Grci nikad nisu bili bliži ispadanju u polufinalu. S njim su se tada uvjerljivo slagale sve kladionice koje su tvrdile da bi tek iz 100. pokušaja Loucas Yiorkas i Stereo Mike svojoj domovini donijeli pobjedu. No, i jedni i drugi su se vraški dobro prevarili jer je Grčka kao suveren pobjednik svog polufinala ušetala u veliko eurovizijsko finale. Tamo su završili na, ako to usporedimo s crnim prognozama, fenomenalnom 7. mjestu. Tada smo možda svi naučili jednu jako dobru lekciju. Grke, kao ni Turke, nikad ne treba podcijeniti. Dovoljno je da imaju i “nelošu” pjesmu, ali da se maštovitošću svog nastupa, ali i brojnošću svoje dijaspore jednostavno prošetaju do odličnog plasmana. Zanimljivo, da je glasao samo televoting, Grčka bi bila treća!

Latvija 2002. – magija presvlačenja na sceni

Postoji zapravo urbana legenda o tome da presvlačenje na sceni nije najbolje što možete učiniti ako želite postići kompaktan i efektan nastup. No, toj je teoriji pucala u noge Latvijka Marie N 2002. u Tallinu. Njena je pjesma “I wanna” u kladioničarskim krugovima okrakterizirana kao “solidna”, a predviđala joj se druga polovica tablice. No, Marie N je ipak imala zadnju riječ. S nastupom u kojem je bilo daleko više promijenjenih odjevnih kombinacija, nego pogođenih tonova, Latvijka je zaludila Europu koja joj je dala 176 bodova i učinila njeno ime nezaboravnim. Mnogi se i danas pitaju bi li, da Marie N nije imala tako sjajnog koreografa, Malta konačno dobila priliku da ugosti Eurosong ili bi im planove pokvarili Estonci i Britanci. Pitanje je to na koje, zbog dosjetljivosti latvijske delegacije, nikad nećemo saznati odgovor.

Litva 2006. – samopouzdanje se isplati

Kad ste danima tema ismijavanja svih svjetskih portala i kad vas publika zvižducima i negodovanjem gotovo potjera sa scene, zadnje što očekujete je da se plasirate među deset najboljih eurovizijskih pjesama te godine. No, dogodilo se to dečkima iz skupine “Lt United” koji su sa samodopadnom i navijačkom stvari “We are the winners” doživjeli prave salve zvižduka nakon samog nastupa, ali su, kad je krenulo glasanje, itekako vratili osmijeh na lice. Naime, njihovoj se pjesmi prognozirao totalni neuspjeh, pa su mnogi ostali u čudu kad su vidjeli da će predstavnici Litve svoju pjesmu izvesti i u velikom eurovizijskom finalu, a o tome koliko su se iznenadili kad su vidjeli da su gledatelji pjesmu stavili na sjajno šesto mjesto da i ne govorimo. Samopouzdanje se isplati – rekli bi neki, dok bismo mi bili skloniji mišljenju kako s vremena na vrijeme i parodije nađu svoje mjesto pod eurovizijskim suncem.

Mađarska 2007. – izvedba koja poziva na glasanje

Mađari se, i tu ćemo se brzo složiti, ne mogu pohvaliti eurovizijskom slavom. Možda ih i zbog te tradicije eurovizijske kladionice ne vole baš naročito. Tako je bilo i 2007. Tada su im se davale solidne šanse za prolazak u finale, gdje bi se, sudeći po kvotama, mađarska predstavnica Magdi Rusza mogla provesti jako, jako loše. No, jedna je stvar slušati pjesmu na YouTubeu, a sasvim druga čuti njenu “živu” izvedbu. Magdi Rusza je imala jedan od ponajboljih nastupa koji je bio daleko od savršenog u smislu priče, koreografije i sličnog, ali su njen glas i interpretacija na takav način dočarali tugu o kojoj je pjevala, da je cjelokupan nastup jednostavno poslužio kao magnet za glasove. Mađarska se na kraju plasirala na deveto mjesto, što je skoro za 15 mjesta više od prognoza najpesimističnije kladionice te godine. Pa vi recite da se kvaliteta na Eurosongu ne cijeni.

Albanija 2012. – pjesma oko koje se i danas lome koplja (a možda i čaše)

Je li pjesma “Suus” najobičnija dernjava ili vrhunsko remek-djelo?! Oko toga ćete među deset ljudi koji su pratili Eurosong pronaći gotovo deset različitih odgovora i mišljenja.

No, ova emotivna balada praćena, malo je reći fascinantnom izvedom Rone Nishliu, nije se pretjerano svidjela kladionicama koje su smatrale kako bi Rona pobijedila tek iz 125 pokušaja. Ali, energija koju je izvođačica donijela na scenu u kombinaciji s vrlo neobičnom pjesmom kakvu rijetko srećemo na Eurosongu, ipak se daleko više svidjela žiriju, ali ni publika nije ostala imuna na Ronine glasovne mogućnosti. Sve to u kombinaciji donijelo joj je vrhunski plasman – 5. mjesto, što je jedini albanski plasman među najboljih pet.

Ovo su samo neke od pjesama zbog kojih su oni skloni klađenju čupali kosu s glave. Ipak, mi ne možemo, a da ne poželimo da ovakvih pjesama i nastupa bude što više. Jer, što bi to Eurosong bio ukoliko bismo mjesec dana prije nego što Eurosong i službeno počne mi već znali redoslijed najboljih pet. Ovakve pjesme održavaju čar Eurosonga, čine ga nepredvidljivim, a samim tim i mnogo gledljivijim i zanimljivim. Na čiji su se račun gore spomenute pjesme “dobro provele” i tko je od “cara kladionica” postao “prosjak eurovizijskog finala” saznajte u nekom od narednih specijala.

Marie N – žena koja je “prevarila” kladionice