Specijal: Povratak otpisanih!

Ono što je u svakom slučaju obilježilo sami početak ovogodišnje Eurosong sezone je povratak velikog broja zemalja koje su prethodnih godina „apstinirale“ od čari najpopularnijeg europskog TV showa. Mađarska, Italija, San Marino, Slovačka i Austrija su zemlje kojima se iz ovih ili onih razloga naglo vratila želja za sudjelovanjem na Eurosongu. No, što su zapravo pravi razlozi ovog vala povrataka?

Čak i prosječan gledatelj Eurosonga zaključit će da se u zemlje zapadne Europe, nakon prošlogodišnjeg trijumfa Njemačke, vratila vjera u to da je Eurosong glazbeni show, a ne samo još jednu priliku da se naglasi važnost dobrosusjedskih odnosa. Iako su suočene s ogromnim dubiozama u financijskom aspektu cijele priče, televizije zemalja povratnica odlučile su se kockati i provjeriti je li pobjeda Njemačke bila samo splet (ne)sretnih okolnosti ili stvarni povratak kvaliteta na Eurosong pozornicu. Ono čemu su se svi fanovi Eurosonga neizmjerno obradovali je vijest da se Talijani vraćaju nakon 13 godina izbivanja. To znači da će nam plejadu raznih čudesa i čudovištva uglavnom sa istoka i sjevera starog kontinenta, prekinuti i pokoji takt neke lagane talijanske kancone što i ne zvuči tako loše. No, postavlja se pitanje: Bi li se Talijani vratili da je umjesto Lene prošle godine pobjedu slavila recimo Eva Rivas ili Safura zvana Falš?!

San Marino se na Eurosong pozornicu vratio tek kao moralna podrška Italiji. Odmah u početku glasovanja talijanska pjesma ima 12 bodova iz San Marina i nema žirija koji bi tu, očigledno nepravednu, razmjenu spriječio. Hoće li u ovoj sićušnoj apeninskoj zemlji biti nešto uporniji nego 2008. kad su odustali nakon samo jednog nastupa, ostaje da vidimo.Sve zavisi od Italije od čijeg će odlaska ili ostanka u Eurosong obitelji zavisiti i nastup ove zemlje. Austrija je isto tako povjerovala da je došao red da se malo i zemlje zapada zaslade kolačem pobjede na Eurosongu, pa su brže-bolje pojurili tražiti svoju Lenu. Mađari su se, pak, nadmudrivali sa EBU-om do zadnjeg trenutka, ali su onda ipak odlučili da ne budu ovogodišnji partybreakeri.

Zemlje čije zastave ni ove godine nećemo vidjeti u publici su Crna Gora,Češka, Andora i Lihtenštajn. Sve su to zemlje čiji zbir površina ne doseže površinu jedne ozbiljnije pokrajine u recimo Rusiji, pa su racionalno sagledale svoje šanse da ostvare bilo kakav uspjeh koji bi opravdao ogromna ulaganja u Eurosong. I odlučile su: ni ove godine nećemo na Eurosong! Jer, realno, kakve su šanse da recimo Andora ikad uđe u finale, bez obzira na žiri? Crna Gora ima izvjesne šanse da to učini i to, prije svega, zbog Ex-Yu bloka koji bi mogao dati određen broj bodova. Lihtenštajn još uvijek pokušava dokučiti kao na nacionalnu televiziju uvesti još jednu emisiju pored „Vijesti“, tako da bi njihovo sudjelovanje bilo klasična smijurija. Jadni Česi se muče spašavanjem nacionalne televizije od financijskog sloma, tako da im Eurosong vjerojatno nije ni pao na pamet ove godine.

Eurosong fanovi se raduju ovogodišnjem Eurosongu između ostalog i zbog povećanja broja sudionika. Upravo je to i bit Eurosonga – vidjeti raznobojne zastave, različite ljude i čuti različite melodije iz svih krajeva Europe. Ostaje nam samo nada da će sve te zemlje povratnice uistinu biti odlučne u svojoj namjeri, te da neće opet pobjeći glavom bez obzira ako se pobjeda, koju silno priželjkuju, ponovo preseli na istok ili jug Europe.