Specijal: Ukrajina – drugo ime za poništen izbor

Ukrajina je jedna od zemalja koje fanovima istovremeno ponude mnogo uzbuđenja i dobrih pjesama, ali i frustracija i ljutnje. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan – zbog stalnog poništavanja nacionalnih izbora, promjena izvođača, optužbi za plagiranje, kupovine telefonskih glasova, političke pozadine pjesama i mnogo toga drugog. Uoči još jednog nacionalnog finala, sumirat ćemo najveće skandale koje nam je ova istočnoeuropska zemlja ponudila u svojih deset eurovizijskih godina.

Podrška revoluciji na eurovizijskoj sceni

Ukrajina je svoju prvu eurovizijsku pobjedu čekala samo dvije godine. Naime, 2004. Ruslana svojim “divljim plesom” otpuhuje konkurenciju, a Ukrajina dobija čast da ugosti 50. jubilarni Eurosong. Nekoliko mjeseci prije samog natjecanja ta se zemlja suočila s pravom revolucijom u kojoj su građani Ukrajine zahtijevali od predsjednika da odstupi zbog izborne krađe pa su se mnogi fanovi pitali koliko je pametno dati Ukrajini organizaciju u takvim “nestabilnim” uvjetima. No, situacija se u zadnji tren primirila i bio bi to, barem što se ostatka Europe tiče, jedan sasvim običan Eurosong da domaćini nisu odlučili poslati, ni manje, ni više, nego himnu revolucije. Pjesma “Razom nas bahatom“, u prijevodu “Zajedno smo jači“, snažna je antiruska pjesma u kojoj se u više navrata priziva i revolucija kod susjeda. Iako su mnogi očekivali da će EBU reagirati i, kao obično, spriječiti političku promociju, čelni ljudi organizacije su odlučili kako nije pametno igrati se s domaćinom, tako da je Europa u finalnoj večeri Eurosonga dobila dobru porciju antikapitalizma, antiglobalizma i pomalo anti-glazbe. No, GreenJollye su gledatelji, ipak, smjestili na prilično loše 19. mjesto. Treba li spomenuti kako je trofej pobjednici predao tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko?

Zbogom Rusija

Atenski Eurosong je, barem što se Ukrajine tiče, prošao neobično mirno, a onda je 2007. stigao novi skandal. U finskom Helsinkiju, boje ove zemlje branila je ekstravagantna Verka Serduchka s ultra-zaraznim hitom “Dancing Lasha Tumbai“. U “aluminijskoj opravi” i štiklicama, okružena vrištećim bojama, Verka Serduchka je doživjela mnogo neugodnosti kad su tri ukrajinske političke partije u parlamentu zatražile da se Verki oduzme pravo da predstavlja njihovu zemlju jer je nastup “skandalozan, vulgaran, groteskan, promovira vrijednosti koje nisu nimalo obiteljske, te generalno baca sramnu sliku na Ukrajinu”. No, Verka se nije borila samo s “unutarnjim” neprijateljima. Ni Rusima se Verka nije nimalo dopala, ali ne zbog “sramne slike” koju baca na Ukrajince, već zbog stiha “Lasha Tumbai” koji je Verka u jednom od svojih nastupa pobrkala s uzrečicom “Russia Goodbye“. Uslijedila je prava medijska ofanziva u Rusiji gdje su novinari Chanel Onea čak otišli tako daleko da su u program doveli mongolske lingviste kako bi potvrdili da riječi “Lasha Tumbai“ ne postoji u njihovom jeziku, kako je to Verka tvrdila, već da se radi o još jednoj provokaciji. No, Verka je naposlijetku ipak izvela svoj luckasti ples u Helsinkiju, a nije joj mnogo falilo da ode do samog kraja. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li Ukrajinci prihvatili još jednu pobjedu koju bi im donijela “vulgarna, groteskna” Verka.

Tri, pa jedan (plagijat) za Oslo

Priča Vasyla Lazarovicha zapravo ima vrlo tužan ton. Ovog mladića je ukrajinska nacionalna televizija interno odabrala za predstavnika na Eurosongu 2010. Tih dana internetom su kružile glasine kako je Vasyl zapravo vrlo blizak vladajućoj političkoj stranci, zbog čega je i dobio priliku da predstavlja svoju domovinu. I Vasyl je krenuo u osvajanje društvenih mreža, promociju, planiranje turneje, dok je NTU bio zadužen da mu odabere odgovorajuću pjesmu koju će Vasyl premijerno izvesti kao poklon svim damama, osmog ožujka. I baš kad se činilo kako će to biti jedan od relativno mirnih ukrajinskih eurovizijskih putovanja, odjeknula je vijest kako se čelnicima ukrajinske nacionalne televizije ništa od urađenog ne sviđa, te kako poništavaju sve – od izbora, pjesme, pa čak i izvođača. Vasylu je dato pravo da se, ako želi, okuša na nacionalnom finalu, što je on i prihvatio, ali je, kolokvijalno rečeno, prošao bos po trnju. Na nacionalnom finalu slavila je Alyosha s pjesmom “To be free“, ali ne lezi vraže – eto novih problema; pjesma je već objavljena i mora biti zamijenjena. Pokušalo se i s drugoplasiranim izvođačem, ali, pogađate, i ona je bila plagijat. Internet forumi su vrvili od komentara u kojima se ukrajinsku televiziju prozivalo za neozbiljnost i totalni amaterizam, ali njih to nije pokolebalo u potrazi za pjesmom koja će se, za razliku od prethodna dva puta, svidjeti čelnicima televizije, ali će i biti u skladu s pravilima EBU-a. Na kraju se, u posljednji trenutak, odustalo od promjene izvođača, pa je Ukrajinu ipak predstavljala Alyosha, ali s pjesmom “Sweet people“.

Mika Newton – anđeo ili vrag?!

Godinu dana kasnije, Ukrajinci ponovo pune novinske stupce. Nacionalno finale u kojem su mnogi očekivali da će se voditi između Zlate i Jamale, donijelo je neočekivanu i prilično iznenađujuću pobjedu u ruke mlade Mike Newton. Pljuštale su optužbe sa svih strana o Mikinoj kupovini glasova, o prevari i pokušaju korupcije, što je mnogim fanovima bilo dovoljno da već tad znaju kako će Ukrajina ponovo birati. I tako je i bilo. Zbog vrlo sumnjivog broja glasova koji je u jednom trenutku dobila Mika Newton, nacionalno finale je poništeno, te organizirano novo sa samo tri sudionice – Zlatom, Jamalom i Mikom. No, od tri sudionice, dvije su se, ljute i razočarane, povukle iz natjecanja. Pogađate, ostala je Mika. Na kraju je Mika ipak otišla na Eurosong i krajnje dostojno predstavila svoju zemlju.

Ukrajina ove godine bira 23.12. To ostavlja skoro četiri mjeseca vremena da prvobitno izabranog predstavnika zamijene, ponište izbor, promijene pjesmu i urade još stotinu čuda koje samo ukrajinsko nacionalno finale može ponuditi.