U 60. godina koliko Eurosong zabavlja milijune gledatelja diljem Europe mnoge su pjesme postale, bez imalo lažne skromnosti, antologijski hitovi. O nekima od njih možete čitati u našem specijalu  o deset najboljih pjesama ikad. No, kako su gubitnici neizostavni dio svakog natjecanja, mi smo odlučili da im, nakon godina koje su (zasluženo) proveli u zaboravu čak i najvjernijih ljubitelja Eurosonga, u čast 60. rođendana našeg omiljenog televizijskog formata, posvetimo nekoliko redaka.  U ovom članku ćemo vas podsjetiti na pjesme koje su, zasluženo ili ne, završile kao “fenjeraši” eurovizijske ljestvice, uz bitnu napomenu da one najlošije pjesme, nažalost, ne završe uvijek tamo gdje im je mjesto – na samom začelju.

Sve je počelo s Austrijom…

Ovogodišnji domaćini važan su dio eurovizijske povijesti ne samo zato što su “najnoviji” pobjednik Eurosonga, već i zato što su njegov prvi pravi gubitnik. Naime, na prvom Eurosongu čiji su rezultati u potpunosti objavljeni, onom iz 1957., Austrijanac, Bob Martin, skupio je samo tri boda s pjesmom “Wohin, kleines Pony?”,  što je bilo dovoljno za deseto, tada posljednje mjesto.  Nakon toga uslijedile su godine u kojima su “derbi začelja” redovito igrale zemlje Beneluksa. Tako je 1958. Luksemburžanka, Solange Berry bila posljednjeplasirana s pjesmom “Un grande amour”  i samo jednim osvojenim bodom koliko je imala i njena prijateljica iz susjedne Nizozemske, s pjesmom “Heel De Vereld”  . Ništa više sreće, a ni bodova nisu imali ni Jacques Pillis (Monako, 1959)  , Camilo Felgen (Nizozemska, 1960.) , Bob Benny (Belgija 1961.) i Jimmy Maskulis (Austrija 1961.) čije su pjesme bile zadnje s mršavim bodom. Sljedećih šest eurovizijskih godina obilježile su, barem što se ove gubitničke strane medalje tiče, dvije stvari. Prva, to da je veliki dio zemalja (bratski) podijelio zadnje mjesto, i što je svaki put posljednjeplasirana zemlja imala okruglih, nula bodova. Čast da ponese prvu eurovizijsku nulu u povijesti davne 1962. imale su dvije zemlje – Španjolska s pjesmom “Liamame” i Belgija s pjesmom “Ton Nom” . Već iduće godine, 1963., oboren je i rekord u broju posljednjeplasiranih. Čak su četiri zemlje dijelile “magareću klupu”, od čega čak tri skandinavske – Švedska, Finska, Norveška i, naravno, Nizozemska.  Godinu kasnije, 1964., i tadašnja Jugoslavija stigla je u “odabrano” društvo. Sarajlija, Sabahudin Kurt izveo je “Život je sklopio krug” i pobrao nulu, a ništa bolje nisu prošli ni predstavnici, Njemačke, Portugala i Švicarske s kojima je dijelio dno.  Po treći put, četiri pjesme na zadnjem mjestu imali smo 1965. Conchita, ali ne Wurst, već Bauista iz Španjolske, Ulla iz Njemačke, Victor iz Finske i Lize iz Belgije imali su, naravno, čistu nulu. Prvu i zasad jedinu Hrvaticu na dnu poretka vidjeli su oni koji su dovoljno stari da se sjećaju Eurosonga 1966. Tereza Kesovija za Monaco i Dominico Modungo za Italiju nisu mogli dalje od nula bodova. Na Eurosongu 1967. vidjeli smo, za divno čudo, samo jednog “fenjeraša” – Švicarsku , ali već na sljedećem opet gužvu na začelju stvorili su Finkinja, Kristina, i Nizozemac, Ronnie, koji su na tom 13. Eurosongu imali po jedan bod.  Godinu dana poslije, 1969., Norveška je bila posljednja, što i ne čudi, ako znamo da im se pjesma zvala “Oj, oj, oj, så glad jeg skal bli” , a 1970. na dnu su se našli opet Luksemburžani.  Još jedan rekord oboren je 1971. godine, a odnosi se na broj bodova koje ima posljednjeplasirani. Maltežanin, Joe, imao je čak 52 boda, ali je taj rekord bio kratkog daha, s obzirom da su ga dvije godine kasnije, dakle 1973., srušili Hugo i Nicole. Između dva rekorda, 1972. se našao se još jedan duet, ali ovaj put malteški, Joseph i Helen sa, ipak, “zavidnih” 48 bodova.  Velikom broju “gubitnika” vratili smo se 1974. Ponovo su četiri zemlje bile posljednje – Portugal, Švicarska, Njemačka i Norveška.  Na 20. rođendan Eurosonga, 1975., posljednje mjesto pripalo je Turskoj, Semihi Yanki, a Norvežanka, Anne Carie Storm, sa svojih sedam bodova na dnu poretka se našla 1976. godine.

…nastavilo se s Austrijom

“Beatles” su bili zadnji, ali, dakako, nije se radilo o legendarnoj liverpulskoj četvorci, već o pjesmi koju je grupa “Forbes” pjevala 1977. za Švedsku.  Norveška je opet osjetila čari dna eurovizijske tablice, 1978., kad nisu imali nijedan jedini bod, a naslijedila ih je, a tko drugi, do Austrija čija je pjesma “Heute in Jerusalem”, doduše, imala pet bodova više.  Prvi Eurosong u legendarnim osamdesetim neće po dobrom pamtiti Finska čiji je Vessa Matti Loiri bila zadnja sa svega šest bodova. Godinu dana poslije, 1981. Finn Kalvik iz Norveške, imao je nulu, a ni boda više 1982., nije mogao skupiti još jedan Finac – Kojo, baš kao ni Španjolka, Remedios Amaya, 1983. godine.  Nova razočaranja Austrijancima je donijela 1984. kada je njihova predstavnica Anita s pet bodova završila na zadnjem mjestu, a na tridesetu obljetnicu Eurosonga, “čast” zadnjeg mjesta je pripala Lindi Lepomme iz Belgije. Svoje prvo i zasad jedino zadnje mjesto Cipar bilježi 1986. s pjesmom “Tora Zo”, a drugi put na dnu, zanimljivo baš nakon Cipra, našla se Turska, a bila je to 1987. godina. Wilfreid je pjevao o Mona Lisi za Austriju, 1988., ali ni to nije pomoglo. Opet dno za ovogodišnjeg domaćina, i ovaj put bez ijednog boda.  Daniel Agust Haraldson je Islanđanin koji je 1989. svojoj zemlji donio nulu i zasad jedino posljednje mjesto. Zagreb, Helgu i Olivera po dobrom neće pamtiti u Norveškoj, jer je, naime, Norvežanin Kettil Stokan s pjesmom “Bradenburg Tor” i osam bodova, bio najlošije plasiran.  Austrijanci se nisu ni oporavili o debakla 1988., a već 1991. uslijedio je novo potonuće. Thomas Forster i nula bodova za Austriju. Finac, Pave, 1992. bio je zadnji s četiri boda, a bod manje od njega 1993. imala je Belgijka Barbara Dex (video morate pogledati) s pjesmom “Ieamnd als jij”. Na Eurosongu 1994. u kuću “neslavnih” ušla je i Litva. Ovidijus Vyšniauskas svojom pjesmom nije prikupio niti boda, a njemački duo originalnog naziva “Stone & Stone” je godinu dana kasnije, dakle 1995. godine, iako zadnji, ipak imao jedan bod.  Rumunjska je 1996. pokušala s jednim romantičnim duetom koji ipak nije naišao na odobravanje Europe. Svega 11 bodova za Monicu i Sincrona. Odavno na dnu nije bilo naših starih znanaca iz Portugala, koji su se starim, dobrim navikama vratili 1997. Pjevala je Celia Lawson skupila nulu, a sramotu je ublažila činjenica da nije bila jedina. Te godine je i Norvežanin Tor Endre bio zadnji.  Švicarskoj je 1998. pripala “čast” da ponese titulu najlošijih. Predstavnici su bili “Gunnvor”, pjesma “Lass ihn”, a rezultatski saldo – nula. Španjola Lidija je 1999. pokušala impresionirati gledatelje pjesmom “No quiero eschuar”, a koliko je uspjela dovoljno govori jedan bod koji je osvojila. Duplo više, na početku novog milenija, imala je belgijska predstavnica Nathalie Sorce, ali joj ni to nije pomaglo da pobjegne sa začelja. “On my own” pjevao je 2001. norveški predstavnik, Haldor Legeird, a tri boda je bilo sve što je mogao dobiti. Danska je svoj “gubitnički debi” imala 2002. u Talinu kad je Malene osvojila sedam bodova, ali ipak ostala na kraju poretka, baš kao i Britanka, Jemini, koja je započela seriju loših rezultata za Ujedinjeno Kraljevstvo. Ona je u Rigi 2003. “osvojila” čistu nulu.

Era polufinalnih večeri

Uvođenje polufinalnih večeri 2004. godine dovelo je i do male konfuzije kada je u pitanju promatranje posljednjeplasiranih natjecatelja. Naime, mnogi tvrde da su posljednji zapravo oni koji na tom mjestu završe u polufinalu, dok neki kažu kako je finale jedino mjerodavno. No, kako bismo pomirili ta dva viđenja, mi ćemo spomenuti i one koji su bili na dnu polufinalne, ali i finalne eurovizijske tablice. Tako je 2004. Pierino sa “MusicStars”–ima pjevao o slavlju, ali njegov bodovni skor definitivno nije bio za proslavu. Nula bodova i zadnje mjesto u polufinalu. Četiri boda iste godine, ali u finalu, imao je Norvežanin Knut Andres Sorum.  Po drugi put na dnu Litva se našla u obližnjoj Ukrajini, iako su Laura & Lovers imali čak 17 bodova, što je za 13 bodova više od posljednjeplasirane pjesme u finalu, a bila je to predstavnica Njemačke – Gracia.  Atenski Eurosong je donio i prvo posljednje mjesto za Andoru, kada je pjesmu “Sense tu” pjevala Jenifer, a osvojila je osam bodova. Dva dana kasnije, malteški eurovizijski veteran, Fabrizio Faniello, unatoč favoriziranju, bio je posljednji s jednim jedinim bodom. Toliko je, godinu dana kasnije, imala i Češka, ali u polufinalu gdje je pod njihovom zastavom o maloj dami pjevao Kabat. Irska ima pregršt pobjeda, ali na prvi debakl čekali su 52 godine, i Eurosong u Helsinkiju kad je o nezaustavljivom proljeću pjevao Dervish i priskrbio si pet bodova. Nova promjena formata, uvođenje dva, umjesto jednog polufinala, dodatno je zakomplicirala “borbu” za opstanak. Tako smo po jednom Eurosongu imali čak tri najlošije pjesme. U Beogradu je to bila Mađarska (Csezy – “Candellight”), pomalo očekivano San Marino (Miodio – “Complice) i, bez ikakvog iznenađenja, Ujedinjeno kraljevstvo koje je u finalu predstavljao Andy Abraham s pjesmom “Even If”. Posljednje mjesto u polufinalu za predstavnike Češke na Eurosongu 2009. toliko je boljelo da se Česi poslije Rusije na Eurosongu nisu pojavili sve dosad, a nešto malo manje dramatično ispadanje su podnijeli u Latviji čija je “Probka” u polufinalu imala svega sedam bodova. U finalu se kozmička pravda pobrinula da “Waldo People”, predstavnici Finske koje je žiri ugurao u finale, budu posljednji s 22 osvojena boda. Na Eurosongu 2010. u prvom polufinalu posljednja je bio predstavnica Latvije, Aisha s pjesmom “What For”, sa svega 11 bodova, a u drugom Švicarac,  Michael Von Der Heide. U finalu, već tradicionalno, na samom kraju kolone Britanci – “That sounds good to me” i jedva deset bodova.  Godinu dana poslije, u Njemačkoj, konkurencija za dno je bila žestoka. U njoj su najgore prošli – Nizozemci (3JS – “Never Alone”) i Poljakinja (Magdalena Tul – “Jestem”) u polufinalima, a u finalu je Švicarka Anna Rosinelli imala najmanje bodova, iako su Švicarci i plasman u finale proslavljali kao pobjedu.  Eurosong je 2012. došao u Azerbajdžan, a Austrijanci su tu priliku iskoristili da opet završe kao zadnji. “Woki mit deim popo“ nije baš sjela Europljanima koji su joj dali osam bodova, a nešto malo više dali su najlošije plasiranom izvođaču pdrugog polufinala – Slovaku Maxu za pjesmu “Don’t close your eyes”. U finalu, na zaprepaštenost djevojčica, Europa je ignorirala predstavnika Norveške, Toojija čije mijaukanje pjesme “Stay” nije moglo bolje od sedam bodova.  Latvijski eurovizijski sunovrat nastavljen je i 2013. Opet su bili zadnji, ovaj put s pjesmom “Here we go”, PeR su skupili 13 bodova i završili na dnu svog polufinala, a prvi put na začelju bilo je Slovencima koje je te godine predstavljala Hannah. Imala je svega osam bodova.  U finalu je Ryan Dolan zadnji nastupao, a njegovo se ime nije micalo sa dna ljestvice. Drugi veliki neuspjeh za nekoć uspješnu Irsku.  I prošle godine, u Danskoj, netko je morao biti zadnji, a tu titulu su na 59. Eurosongu, u prvom polufinalu, ponijeli Moldavci, točnije Cristina Scarlat za pjesmu “Wild Soul”, a u drugom predstavnici Gruzije čije “Tri minute za spas Zemlje” nisu impresionirale gotovo nikog. U finalu, sa samo dva osvojena boda, svima u leđa gledao je predstavnik Francuske – Twin Twin.

Prošetali smo, dakle, dnom eurovizijskih ljestvica. Neki su, kako rekosmo, tamo trebali biti, dok se za neke pitamo – “Kako su, zaboga, oni završili  kao posljednji ?”. No, možda je i to nešto što Eurosongu daje čar i što ga, nakon 60. godina, čini tako jedinstvenim i popularnim televizijskim formatom.

Za kraj, donosimo vam kratku statistiku posljednjih mjesta u prvih 60. eurovizijskih godina.

1. Norveška – 11
2. Austrija – 8
3. Finska – 7
4. Belgija – 7
5. Švicarska – 7
6. Nizozemska – 5
7. Njemačka – 5
8. Španjolska – 4
9. Luksemburg – 3
10. Malta – 3
11. Portugal – 3
12. Latvija – 3
13. Ujedinjeno Kraljevstvo – 3
14. Švedska – 2
15. Monako – 2
16. Turska – 2
17. Litva – 2
18. Irska – 2
19. Češka – 2
20. Italija – 1
21. Cipar – 1
22. Island – 1
23. Rumunjska – 1
24. Danska – 1
25. Andora – 1
26. Mađarska – 1
27. San Marino – 1
28. Poljska – 1
29. Slovačka – 1
30. Gruzija – 1
31. Francuska – 1
32. Slovenija – 1
33. Moldova – 1
34. Jugoslavija – 1