Subota, 1:25 ujutro. Zapravo nedjelja, ponoć je prošla. U doba kada se većina vani negdje provodi, ja sjedim na kauču osjećajući laganu glavobolju zato što sam prošle večeri «zaružio», što je, dakako, kumovalo odluci da ovu subotu provedem kući. No, nije svako zlo za zlo, mislim ja u sebi – makar ću pogledati spotove pjesama s Eurosonga – da nisam sad doma, negdje bih ih snimio i pogledao za nekoliko dana. Bolje da sad sve vidim (i još jednom čujem) pa da na stranici započnemo nekakav «Razmišljaj naglas – ESC», tako nešto. I dok sam se ja tako zabavljao svojim mislima, na TV-u krene špica emisije «Odbrojavanje do Eurosonga». Provjeravam na brzinu koliko će večeras to trajat, tražim po teletextu… Od 1:25 do 1:50. Samo 25 minuta? Ako će pustit 42 pjesme u 3 večeri, to je 14 pjesama po suboti – svaka pjesma 3 minute, dakle minimalno bi trebalo trajat 42 minute, izračunam u sebi tolikom brzinom da je čuđenje zbog kratkoće emisije kratkotrajno zamijenilo divljenje vlastitim matematičkim sposobnostima. Nakon matematičkog, uslijedio je logički pristup problemu – garant su krivo napisali ili je moja dioptrija otišla u tri prekrasna prikrajka. Mičem teletext s ekrana točno na vrijeme da vidim kako se najavljuje neko upoznavanje s grupom Lordi, nekakav prilog o počecima Eurosonga… Što je sad ovo??!! Tko želi znat’ o povijesti ESC-a, nek’ se ode obrazovat’ na esctoday.com., Lordije ni slučajno ne želim bolje upoznat’ – dajte mi spotove!
No, moji vapaji bili su uzaludni. Umjesto da se osmislila nekakva emisija u kojoj bi u studiju spotove gledali i komentirali neki naš renomirani skladatelj, pjevač(ica) s iskustvom nastupa na ESC-u, koreograf koji bi dao svoje zamisli za scenski nastup, neki član OGAE-a iz Hrvatske; umjesto da se ljudima Eurosong približi, da se, kako rekoh, osmisli tako nekakva emisija od sat vremena i stavi u prikladan termin kako bi se ESC popularizirao (čime se automatski popularizira i Dora), ekipa iz Zabavnog programa strpala je u 1:25 u noći neku blesavu emisijicu ne ponovivši niti izlizanu (a nakon ovoga tako prihvatljivu) praksu puštanja spotova.
No, zašto se ja uopće bunim, pa imat ću prilike vidjeti spotove – najednom mi sine dok sam na kraju «Odbrojavanja do Eurosonga» gledao spektakularan nastup Adolfa i Dragonflyja na Dori, kojem posebnu draž daju one konfete boje pokvarenog žumanjka koje tako krasno lete oko njih. Naime, spotove ćemo svi mi moći vidjeti u emisiji «Dobro jutro, Hrvatska»! I to po jedan dnevno! Predivno! Nakon ove kvazi-eurosongovski-poučne emisije i pomisli na ovaj nakaradan način predstavljanja natjecatelja, osjećao sam se otprilike kao Mirko koji sat prije, poslije Gonzaginom udarca. Da, da, svi se spotovi mogu vidjeti na internetu, znam to, ali ipak bi bio red da smo to imali prilike vidjeti i na TV-u. Na kraju krajeva, nisu svi ni u poziciji da se koriste internetom, a i postojao bi kakav-takav dokaz da nemar naše televizije prema Eurosongu nije narastao. Nažalost, ipak jest.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?