U očekivanju Gianluce…

Povezano: Gianluca Bezzina za Maltu u Malmö

Vjerujem da su Vladimir i Estragon prije dočekali Godota nego što smo mi, koji smo bili dovoljno ludi da se priključimo malteškom finalu, dočekali objavu milog nam Gianluce kao pobjednika ovogodišnjeg… Pa što je to, ni imena nema… MESC kažu oni.

Odmah da se na početku ispričam za lošu kvalitetu naslovne slike, no za kvalitetu pruženu tijekom MESC-a, mislim da je ovo i više nego prikladno.

Još ću napomenuti da nisam gledao finale otpočetka, već sam se uključio tek negdje nakon polovice. Kao i ostatak ljudi s imalo zdravog razuma, večeras sam pratio prvo polufinale Melodifestivalena. Na cijenjenom MTV-u su me prvo dočekale reklame, no na to ću se osvrnuti kasnije. Prvo moram uočiti jezik koji je prestrašan i veze s vezom nema s mog neukog, laičkog stajališta. Osobno imam naviku proučiti jezike s kojima se susrećem, što mi već nekoliko puta nije predstavljalo problem. U jednom sam trenutku zamoljen da smislim naslov jednog od nekoliko članaka koji su večeras objavljeni, ali nisam mogao razmišljati uz onu voditeljicu koja nije prestajala mljeti na tom, mom uhu neugodnom, jeziku. No tada sam uz ta baljezganja dobio servirana i nekakva sakata slova s točkama umjesto kvačica… I slova H s… Dvostrukim crtama? Procijenite sami što bi ovo bilo iz naše „siromašno-latinične“ perspektive: Ħ

Iako ne znam kad je predstavljanje pjesama započelo, malo je neobično što je trajalo preko 2 sata, koliko je već bilo prošlo od početka šou-programa. Sam koncept smanjivanja broja natjecatelja s 24 (u polufinalu) na 18 u finalu je više nego konfuzan. Mogli su ih i sve pustiti dalje jer se ionako čini da je pola vremena u eteru popunio promidžbeni program prepun mudrih poruka. Počeo bih s rižom koja je, kako kažu „simpler to prepare than ever“. Iako se za Masterchefa nikad kandidirao nisam, riža se poprilično lako skuha. Sama. U vodi. No što ja znam. Iduća reklama koja je ostavila krasan dojam je svakako ona koja je prikazivala nekakve šarene točkice koje oblikuju crtani film u kojem neka žena koja ustaje iz kreveta brže trči pod tuš. Tamo ju je dočekao neki šampon koji je zbog stila izrade reklame poprimio vrlo konzistentan izgled, a k tome je bio još i crvene boje. Kečap. Izgledalo je kao da se žena pere s kečapom. Ali što ja znam.

Na poslijetku, istaknuo bih reklamu za juhu od rajčice, ovaj puta opravdano crvene boje. Prikazana je prekrasna obitelj od četiriju članova – svi polako počinju jesti, no onda kreće srkanje, sve brže žlicarenje, močenje kruhom i višestruko oblizivanje tanjura. Kako i priliči, nakon tog su se svi svojim ubrusima obrisali, a dok je gospođa spikerica predstavljala proizvod imali smo priliku vidjeti majku koja je u nedoumici: svi su tako besprijekorno oblizali tanjure da ona odustaje od pranja i samo ih sprema natrag u ormar. Ma što ja znam, vjerojatno sam ja zadnji koji kupuje sredstvo za pranje posuđa… Valjda je zato i bilo na akciji…

No dobro, negdje nakon 11 sati su napokon prestali s pjevanjem i krenuli u izvedbu nekakvih interval actova. Moja je reakcija u međuvremenu postala ujednačena na sve pa je ni ne mogu istaknuti, no bilo je potrebno zabilježiti ove grozote dok mi je to još svježe. Pročitao sam negdje da su jako ponosni na sebe jer imaju tako veliku pozornicu s puno led ekrana i po prvi put nekakva svjetla na podu. Bravo za njih! Rečeno je da je pozornica dizajnirana posebno za televizijski šou koji na umu ima mnogo kutova iz kojih kamere mogu snimati. Čudno… meni pozornica izgleda kao da se otvara prema publici i sve ih zove da se popne. Tu su još i neki LED ekrani koji naizgled nasumično iskaču iz poda pozornice u pozadini… Malo podsjećaju na neke nadgrobne spomenike, što je donekle i prikladno s obzirom na to da je s pobjedom Gianluce umrla svaka nada za Maltu. No o tom potom.

Nešto manje od jednog sata prije kraja MESC-a i uopće ikakve informacije o tome tko je pobjednik, službena stranica Eurosonga, eurovision.tv, objavila je članak sa, za mene nepoznatom ženom u pozi s rukom na kuku, i naslovom „Amber Takes Control In Malta“. Dakle, očito je i ljudima u EBU-u dosadio taj izbor, pa su se u nadi da će pogoditi pobjednika nekih 50-ak minuta ranije pokušali spasiti gledanja ove travestije. Ne znam što se dogodilo i tko je to objavio, no još bi gora stvar bila da je Amber zapravo pobijedila. Kakve bi tek tada glasine počele kružiti?

Svakako smatram da je nužno osvrnuti se na „interval act“. Naglasio bih kako navodnici nisu ovdje jer je riječ strana. Shvatite to kako želite. Neki čovjek koji gubi bitku s ćelavošću je započeo interval act, a ubrzo mu se pridružio i prošlogodišnji malteški predstavnik Kurt Calleja. Tužan i pogođen jer mu prezimenjak Franklin nije prošao u nadasve cijenjeno finale MESC-a većinu je pjesama otpjevao uz učestalo pucanje glasa. Vrlo je dobro to sve skrivao pa je takav, pun energije, uglavnom skakutao naokolo. Trebao se baciti u publiku… Pitam se bi li ga tko uhvatio, ako prije toga ne bi pao na pod koji je sa svojih barem 3-4 metra dijelio publiku od pozornice.

No spomenimo i pjesme koje su pjevali – tu je pjesma „Live While We’re Young“ britanskog boy-benda „One Direction“ koju pjevaju dvadesetogodišnjaci. Ovdje nas je u nju uveo spomenuti ćelavac, a Kurt nas je počastio novom salvom falševa. Na poslijetku je na red došla i njegova prošlogodišnja pjesma „This Is The Night“. Nije propustio priliku da se dere, vrišti i skače, a povremeno je čak i izgovorio ime pjesme.

I eto nas opet na reklamnom bloku – neki catering je u svom imenu iskoristio neobičan font sa slovom A koje sam sigurno već negdje prije vidio. Reklamira se agencija „Rocs Travel“ gdje se prva riječ izgovara, očekivano, kao kamen. No ekstremne sam slučajeve već naglasio, ovo je još dobro.

Napokon su se voditelji udostojili podijeliti s nama nekakve rezultate, makar to bio očito beznačajni televoting jer je uslijedilo odvojeno glasanje 7 (ako se ne varam) pojedinačnih članova žirija u kojem je sjedio i naš Aleksandar Kostadinov koji je svoju dvanaesticu odugovlačeći, kao da sve skupa ne traje već dovoljno dugo, ponosno uručio Gianluci. Na red je došao neki zalizani Turčin/Nijemac koji se s nekakvim lošim forama pokušavao iskupiti što nije svojih 12 bodova dao Kevinu Borgu za kojeg je očito bila navijala cijela dvorana, a koji je na kraju završio na drugom mjestu. Nakon njega je na red došao pripadnik žirija koji je svoj govor započeo s riječima „thank you for this great night of music“. Ma kome on laže?! Jao, ma valjda je mislio great u smislu veliko, beskrajno. U tom se trenutku “Tomorrow”, plagijat Trainove pjesme “Hey Soul Sister”, već penjao k vrhu ljestvice i u međuvremenu izdigao na prvo mjesto.

Ako ste čuli pjesmu “Million Voices” švedskog DJ-a i producenta Otta Knowsa, znate kako ona nema veze s Maltom, a opet, oni su je prisvojili kao svojevrstan jingl svog bezimenog predizbora za Eurosong. Kada bi postojala opreka „Srcu Eurosonga“, ponosno bih je večeras uručio Maltežanima za manjak truda, relativno loše pjesme, (meni) ružan i odbojan jezik te na poslijetku za „šou“ koji je trajao 3 h i 25 min (205 min). Ovo ne valja, izgleda prekratko. Tri sata i dvadesetipet minuta odnosno dvjestoipet minuta. Nešto manje od pola toga, što se ugrubo prevodi kao vrijeme koje sam proveo gledajući to, nikad neće biti prežaljeno.