Hrvatska

Površina: 56.542 km² (123. u svijetu)
Stanovništvo: 4.284.889 (prema popisu iz 2011., 124. u svijetu)
Glavni grad: Zagreb
Službeni jezik: hrvatski

hr.wikipedia.org: Hrvatska

Općenito

Hrvatska priča na Eurosongu službeno je započela 1993. godine iako su hrvatski pjevači i prije toga sudjelovali na ovom natjecanju predstavljajući Jugoslaviju. Zanimljivo, Hrvatska je jedina država u kojoj je održan Eurosong, a da na njemu nikad dotad nije sudjelovala te jedina zemlja koga ga je organizirala, a da nikada nije pobijedila.

Prvi hrvatski izbor za Pjesmu Eurovizije, tzv. Crovizija, održan je 1992. godine. Pobijedila je grupa Magazin s pjesmom Aleluja, ali HRT nije na vrijeme postao članom EBU-a pa je čast premijernog nastupa za Hrvatsku imala grupa Put godinu kasnije.

Ipak, put do prvog nastupa nije bio nimalo lagan – Hrvatska je morala u prednatjecanje „Kvalifikacija za Millstreet“ koje se održavalo u Ljubljani i gdje je sedam zemalja tražilo vizu za Irsku. Slovenija je kao domaćin u startu imala prednost, a bilo je izvjesno i da će jedno od tri mjesta „uhvatiti“ i Bosna i Hercegovina, gdje je te ’93. bjesnio najveći rat. Šanse da se na Eurosong proguraju čak tri zemlje iz bivše SFRJ bile su izrazito male, ali 51 bod koji je skladba Don’t Ever Cry osvojila (jedan više od četvrtoplasirane Slovačke) bio je dovoljan da se ispiše povijest. Pjesma je dobro kotirala na kladionicama uoči samog Eurosonga, no na kraju je bila tek na 15. mjestu. Međutim, glavni cilj ionako je bio ući u veliku eurovizijsku zajednicu.

Prvi značajniji rezultat ostvaren je na trećem nastupu, kada su Magazin i Lidija 1995. osvojili šesto mjesto. Godinu dana kasnije Sveta ljubav Maje Blagdan zauzela je sjajno četvrto mjesto. Ipak, dva do danas najupečatljivija nastupa Hrvatske dogodila su se 1998. i 1999. godine. U Birminghamu ’98. Danijela Martinović nastupila je prva, a njen nastup, u kojem se iz crne „presvuče“ u bijelu haljinu, ušao je u povijest i pokrenuo pravu malu revoluciju u nastupima na Eurosongu. Na kraju je bila peta.

Marija Magdalena i skandal

Jeruzalema ’99. sjećamo se istodobno i s veseljem i sjetom. Naime, sjajna Doris Dragović s Marijom Magdalenom ponovila je najbolji hrvatski rezultat ikad i osvojila četvrto mjesto, no ostaje dojam kako nam je tad pobjeda izmakla iz ruku. Slovili smo za jedne od glavnih favorita, no norveška je delegacija predvodila hajku tvrdeći da je na matrici naše pjesme snimljen muški zbor. Snimljeni jesu bili muški glasovi, no oni nisu bili u funkciji pratećih vokala nego u funkciji instrumenta, čemu u prilog ide i činjenica da nisu izgovarali tekst nego pjevali „aaa“. Bilo kako bilo, EBU je prijetio diskvalifikacijom; nastupili smo ali i kasnije bili kažnjeni, a Ksenija Urličić smatrala je da je glavni uzrok cijeloj toj priči činjenica da EBU nije htio dopustiti da mala Hrvatska organizira „milenijski Eurosong 2000.“

Pad dobrih rezultata

Sljedeće dvije godine naša je zemlja ostvarivala plasmane u TOP 10, a sve što je uslijedilo nakon 2001. je za zaborav. Nakon Gorana Karana i Kada zaspu anđeli na čelo hrvatske delegacije dolazi Aleksandar Kostadinov, zamijenivši “čeličnu lady” i “mamu Dore” Kseniju Urličić. Te godine idemo s provjerenim timom bračnog para Huljić i popularnom hrvatskom pjevačicom Vannom. Strings of my heart ipak nije ispunila očekivanja, iako će ostati jedan od boljih hrvatskih rezultata u post-Urličić eri. Na Dori 2002. godine hrvatske gledatelje osvaja tada regionalno popularna Vesna Pisarović s pjesmom Milane Vlaović Sasvim sigurna. Nikada neće biti potpuno razjašnjeno što je to ponukalo hrvatsku delegaciju da sjajnu hrvatsku verziju u pop-rock aranžmanu pretvori u Everything I Want u slabom pop aranžmanu. U slaboj konkurenciji Vesna osvaja 11. mjesto.

Nastavak vjernosti engleskom jeziku

Dora 2003. vraća se u Opatiju, a unatoč velikoj favoritkinji Nini Badrić i pjesmi Čarobno jutro, simpatije svih hrvatskih regija osvaja mlada Riječanka Claudia Beni s pjesmom Andreja Babića Više nisam tvoja. Mnogi hrvatski građani, posebno mlađi, i dan danas pamte simpatičnu koreografiju na ovu pjesmu, a pjesma je mjesecima bila hit na hrvatskim radijskim postajama. Hrvatska ponovno eksperimentira s engleskim jezikom i priključuje se nizu zemalja koje svoju pjesmu pjevaju “fifti-fifti” – posljednji refren je otpjevan u engleskoj verziji I Can’t Be Your Lover, a rezultat je razočaravajuće 15. mjesto koje će ponajviše ostati u pamćenju u posteurovizijskim napisima o svađama unutar delegacije.

Ivan Mikulić pobjeđuje na Dori 2004. i hrvatsku verziju Daješ mi krila zamjenjuje engleskom You Are The Only One, prolazi u finale, ali ponovno ne uspjeva Hrvatskoj osigurati direktan plasman u finale sljedećeg Eurosonga (sukladno tadašnjim pravilima da direktan plasman ostvaruje deset najboljih plus tzv. “Velika četvorka” – Francuska, Njemačka, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo).

Nakon Huljićevog neuspjeha na Dori 2004. s mladom Andreom i pjesmom Noah, njegova je pjesma i na sljedećoj Dori jedan od najvećih favorita za pobjedu. Dora 2005. će ostati u pamćenju kao najjača Dora ikada, a Magazinov Nazaret ostaje na drugom mjestu i  Boris Novković s Ladaricama i pjesmom Vukovi umiru sami odnosi pobjedu. Solidno 11. mjesto ostat će upamćeno po plesačevim bezrazložnim hodanjem na rukama.

Severina i Moja štikla plijene pažnju

Sljedeće godine ide regionalno najpopularnija pjevačica Severina s pjesmom Borisa Novkovića i Gorana Bregovića Moja štikla. Ako se o nekoj eurovizijskoj pjesmi pričalo u Hrvatskoj i regiji, onda je to sigurno ova pjesma: skupljali su se stručnjaci u političkim emisijama koji su procjenjivali koje narodne elemente ima pjesma, Severina je punila medijske stupce sa svakim svojim korakom, održane su brojne press konferencije na kojima je redovito pohrlila horda regionalnih novinara, snimana je posebna HRT-ova emisija “Severina u Ateni”, a s time se podizala i euforija kod obožavatelja. Unatoč svemu tome, Severina osvaja tek 12. mjesto zajedno s Sjevernom Makedonijom, a još stoji pitanje bi li Hrvatska uopće prošla u finale da zbog odustanka Srbije i Crne Gore nismo imali direktan plasman.

Godina 2007. definitivno je prekretnica u hrvatskom eurovizijskom natjecanju. Dado Topić i Dragonfly ne uspijevaju po prvi puta uvesti Hrvatsku u veliku završnicu Eurosonga, a Hrvatska otada ima rezultate koje je najbolje zaboraviti. U Beograd šaljemo Kraljeve ulice s Romancom i osvajamo 21. mjesto, a sljedeće godine bilježi se rezultat u finalu Eurosonga. Unatoč velikom favoriziranju od strane kladionica i obožavatelja, Lako je sve grupe Feminnem ne uspijeva proći u finale Eurosonga i šokira sve obožavatelje.

Za Eurosong u Düsseldorfu odabire se Daria Kinzer. Celebrate Borisa Đurđevića ispada u polufinalu, a istu sudbinu imala je i regionalno popularna Nina Badrić koja s vlastitom pjesmom Nebo dobiva bodove gotovo pa samo od država bivše Jugoslavije. Ni Klapa s mora, koja je sastavljena samo za Eurosong 2013., nije ostvarila neki zapažen rezultat – 13. mjesto u polufinalu.

Povratak rezultira finalom

Hrvatska radiotelevizija odlučuje odustati od Eurosonga 2014. i 2015., a kao glavni razlog navodi se financijska kriza. Na Eurosong 2016. Hrvatsku, nakon dvije godine odsustva, vraća mlada talentirana glazbenica Nina Kraljić, koja sa skladbom Lighthouse, Hrvatskoj donosi dugo čekano finale. Nina natjecanje završava na 23. mjestu.

Na kijevskom Eurosongu boje hrvatske zastave branio je Jacques Houdek i pjesma My Friend. Kao osmi prošao je u samu završnicu natjecanja, gdje je kraj dočekao na 13. mjestu s osvojenih 128 bodova. Na Eurosongu 2018., Hrvatsku je predstavljala Franka, koja nije uspjela proći u finale završivši na 17. mjestu u polufinalu.

Nakon 2018. uslijedio je novi način izbora hrvatskog predstavnika. Naime, 2019. vraćena je Dora putem koje je kombinacija glasova žirija i publike odlučila tko će Hrvatsku predstavljati u Tel Avivu. Izbor je pao na mladog Roka Blaževića koji se nije uspio plasirati u finale.

Ostvarivši pobjedu na Dori 2021., priliku za odlazak na Eurosong dobila je mlada Albina s pjesmom Tick – Tock. Albina je za Eurosong spremila fantastičan nastup, no nažalost nije se uspjela plasirati u finale. U polufinalu je završila na nesretnom 11. mjestu i samo joj je 5 bodova nedostajalo za plasman u finale. Iako nije prošla u finale, Albina je osvojila srca eurovizijskih fanova, koji nakon polufinala nisu mogli vjerovati da hrvatska predstavnica ne odlazi u finale.

Na Dori održanoj 2022. godine pobjedu je odnijela Mia Dimšić s pjesmom Guilty Pleasure i time postala predstavnica Hrvatske na Eurosongu 2022. U Torinu je nastupala kao jedanaesta u prvom polufinalu i, nažalost, nije se plasirala u finale. U polufinalu je zauzela nesretno 11. mjesto kao i Albina godinu dana ranije, te propustila priliku za novim hrvatskim plasmanom u finale.

---

Eurosong finale

Eurosong polufinale

---

Statistika

Broj sudjelovanja: 27 (2022.)

Najbolji plasman: 1996. i 1999. : 4. mjesto (F)
Najgori plasman: 2018.: 17. mjesto (P)
Najveći broj bodova: 2005.: 169 bodova (P)
Najmanji broj bodova: 1997.: 24 bodova (F)

---

Zanimljivosti

• Uz Kraljeve Ulice, Hrvatsku je 2008. predstavljao i 75 Cents, odnosno Ladislav Demeterfy, koji je imao 75 godina kada je nastupio na eurovizijskoj pozornici.
• Jacques Houdek predstavljao je Hrvatsku na Eurosongu 2017. godine s pjesmom My Friend, a osim dobrog rezultata, ostao je upamćen i kao pjevač koji je u ovoj pjesmi izveo duet sa samim sobom.

---

Napomena: U najbolji plasman ulazi konačan plasman na Eurosongu. Npr. ako je zemlja u polufinalu imala bolji plasman nego u finalu te godine, na kraju ćemo za najbolji rezultat ipak gledati rezultat iz finala. Što se tiče broja bodova, tu ulaze rezultati i polufinala i finala.