Beta Sudar iako broji tek 19. godinu, iza sebe već ima iskustvo velike scene, velikog šoua i natjecanja sa svim svojim vrlinama i manama. Djevojka čiji glas osvaja već od prve sekunde, bez imalo preuveličavanja, može se smatrati budućnošću hrvatske glazbene scene. Upravo zato nastup na Dori nije došao kao grom iz vedra neba. Prirodan je to put za ovu iznimno talentiranu i simpatičnu Slavonku koja očito cilja, ali i zaslužuje, sami vrh glazbenih top ljestvica. Betu su naši Luna i Bojan već predstavili , a mi smo ju zamolili da u užurbanom i gustom rasporedu proba i priprema odgovori na nekoliko pitanja.

Dosta smo dugo čekali i konačno dočekali povratak Dore na naše male ekrane. Recite nam za početak kakvo je vaše mišljenje o Dori kao festivalu? Koliko je ona značajna za hrvatsku glazbenu scenu, a pogotovo za mlade autore i pjevače?

– Bila sam mala djevojčica kada je emitirana posljednja Dora, ali vrlo dobro pamtim neke hrvatske predstavnike i pjesme koji su se urezali u svijest cijele nacije. Jako se veselim nastupu jer se prilika nastupiti pred tolikim brojem gledatelja, uz vrhunsku produkciju i praćenje svih medija mladim pjevačima ne nudi svaki dan. Na meni je da ju najbolje iskoristim i pokažem što znam.

Sad jedno pitanje koje su vam sigurno bezbroj puta postavili otkako ste se poslali pjesmu na HRT-ov natječaj. Zašto na Doru? Što je bio motiv da se Beta Sudar prijavi?

– Motiv je prvenstveno fenomenalna pjesma koja je u originalu pisana na engleskom. Kad mi ju je autor moja dva dosadašnja singla Pegi Martinjak pustio, demo je pjevala Malin Johansson, koautorica teksta, ne mogu vam opisati navalu energije koju sam osjetila već na tom prvom slušanju. Snimila sam svoju verziju koja je zazvučala odlično i prijava na Doru bio je nekako prirodan slijed.

Malo o pjesmi „Don’t give up“. Prvi put ćemo ju čuti na samoj Dori, ali su naši čitatelji vrlo nestrpljivi i zanima ih kakva je to pjesma. Kako biste ju vi opisali – žanrovski, tematski?

– Don’t give up je prava eurovizijska pjesma koja osvaja na prvu, ali nikako banalnošću, već zaraznom melodijom, intrigantnim i vrlo smislenim tekstom. Nosi snažnu poruku da je jedini put do istinske sreće odbacivanje svih ustaljenih negativnih navika, vraćanje vjere u sebe, naporan rad te vječni optimizam.

Nastup je nesumnjivo jako bitan u cijeloj toj priči. Sve to traži i vremena i rada. Stoga, što možemo očekivati od vas na pozornici u Opatiji?

– Ne smijem puno otkrivati, osim da će koreografija i cjelokupan vizual nastupa imati veze s tematikom pjesme. Vrijedno pripremam nastup i ništa ne prepuštam slučaju. U prezentaciji pjesme, pogotovo ovako kada publika odabire najbolju pjesmu temeljem samo jednog slušanja, odnosno gledanja, podjednako su važni i vokal i način na koji publici preneseš emociju, no i vizualni dojam koji čak zna biti presudan. U svoje 3 minute stvaram jednu pravu glazbenu priču.

Ako pobijedite na Dori, sljedeća stanica je Tel Aviv, Eurosong i 200 milijuna gledatelja. Što bi Eurosong značio za nekog poput vas – mladog, talentiranog izvođača čija karijera praktično tek počinje?

– Pobjede se ne bojim. Pjesma Don’t give up zvuči svjetski i bilo bi šteta da ostane samo unutar hrvatskih granica. Sjajno bi odjeknula na europskoj pozornici. Ja sam pjevačica i prirodno je da želim da moj glas i pjesmu čuje što veći broj ljudi, a 200 milijuna gledatelja je baš „taman“.

“Borbenost nogometnih travnjaka prenijeti u glazbenu arenu”

Osvrnimo se sada malo i na druge aspekte vaše karijere. Javnost vas je imala priliku upoznati u showu Supertalent 2016. gdje ste uistinu briljirali. Kakve vas uspomene vežu za početak vaše karijere i hoće li vam iskustvo te velike pozornice olakšati sve pripreme za Doru i možda Eurosong?

– Svaki novi projekt nosi nove izazove, ali iskustvo Supertalenta će mi svakako olakšati nastup na Dori u smislu upoznatosti sa zahtjevima velike produkcije. Tada sam imala 16 godina, sada sam nešto zrelija, a i bitna je razlika što na Doru dolazim sa svojom pjesmom kojoj udahnjujem identitet. Očekivanja su veća jer velik broj mojih suradnika s kojima pripremam nastup vjeruje u mene i uistinu se želim pokazati u najboljem svjetlu.

U vašem životopisu stoji jedan zanimljiv detalj, a to je da ste šest godina trenirali nogomet. Koliko je teško kopačke zamijeniti mikrofonom? Koje to iskustvo nosite sa zelenih travnjaka, a da će vam pomoći u glazbenoj karijeri?

– Nogomet sam igrala u ŽNK Slavonka i za te godine vežu me lijepe uspomene na druženja s curama iz kluba, ali i naporne treninge te utakmice na kojima mi je dobro došla moja borbenost koja će mi vjerojatno dobro doći i u estradnoj areni. Uz nogomet svirala sam i violinu 6 godina, mama i profesorica još uvijek ne mogu prežaliti što sam prestala, kažu da sam bila talent. Ali tko zna, nikad nije kasno, možda opet dobijem želju uzeti gudalo u ruke.

I za kraj, kao netko tko je prošao dosta toga, što biste poručili svim mladim pjevačima koji još uvijek čekaju svojih pet minuta slave?

– Meni je prijava na Supertalent uistinu promijenila život, otvorile su mi se mogućnosti koje su bile samo daleki san. No važnije od 5 minuta slave je kontinuitet koji je, sudeći po iskusnijim kolegama zapravo i najteži. Održati se godinama na sceni, živjeti od svog glasa, imati vjernu publiku, to je pravi uspjeh. Idem korak po korak, prva stepenica je Dora i trenutno mi je sav fokus usmjeren na Opatiju. Baš se veselim.

 

Eurosong.hr  se od srca zahvaljuje Beti i njenom timu na izdvojenom vremenu za naše čitatelje te im želimo puno sreće i uspjeha na Dori.