Kako se polako bliži srpski nacionalni izbor za njihovog ovogodišnjeg predstavnika na Pjesmi Eurovizije, vaša omiljena eurosong destinacija Eurosong.hr odlučila vam je bolje predstaviti tri kandidata koja su u konkurenciji za dobivanje karte za Beč. Prvo ime koje smo doznali od autora triju pjesama Vladimira Graića i njegovog tima, bilo je ono devetnaestogodišnje Kragujevčanke Danice Krstić. Iako veoma mlada, ova djevojka već se sad može pohvaliti bogatim glazbenim iskustvom koje čine brojni koncerti širom Srbije i svijeta, pjevanja državne himne na otvaranjima službenih događanja, humanitarnim koncertima i mnogobrojnim priznanjima. Svojim trudom, radom i posvećenošću izvođenju etno i tradicionalnih skladbi, Danica od 2012. godine nosi titulu „Čuvara narodne baštine“. Njezin glas srpski gledatelji su mogli čuti i u pjesmama koje je izvodila u gledanim domaćim serijama „Ranjeni orao“ i „Greh njene majke“.
Iako je nastupala na brojnim glazbenim natjecanjima, gdje je osvajala prva mjesta, Danica danas ističe kako nije pristalica raznih pjevačkih natjecanja koji se danas emitiraju na televizijama u Srbiji i kako nije imala ambiciju prema izboru kandidata za Eurosong. No ipak, pod utjecajem dragih joj ljudi, ona se prijavljuje na audiciju, koju su Vladimir Graić i RTS organizirali širom Srbije u potrazi za talentiranim kandidatom koji će pjevati jednu pjesmu, gdje interpetacijom skladbe Bol do ludila od Marije Šerifović oduševljava žiri i osvaja kartu za natjecanje na nacionalnom izboru. Na pitanje kakva je bila njena reakcija i reakcija njene okoline na taj uspjeh, lijepa Kragujevčanka za naš portal odgovara:
– Moja reakcija je zakasnila, kao i obično, sjećam se da sam se poslije emisije čula sa majkom i da sam zaplakala jer je sav pritisak u trenutku nestao. Čula sam se sa par bliskih osoba, a što se stvarno dešava i koliko sam uspjela, shvatila sam tek kada su novine počele da pišu mnogobrojne članke. Što se tiče moje okoline, svi su vjerovali u mene više nego ja sama, tako da svim tim divnim ljudima koji su mi pružili podršku, koja mi je bila jako potrebna u tom trenutku, želim da kažem hvala!
Leontina Vukomanović, koja je bila članica žirija za izbor kandidata je nakon Vašeg izvođenja pjesme „Bol do ludila“ rekla kako ona poznaje Vaš rad na etno i tradicionalnoj glazbi i kako je „oduševljena kako izvodite i pop glazbu“. Koliko Vam znače ovakve riječi od renomiranih izvođača, kao što je Leontina?
– Svaka kritika, bila pozitivna ili negativna od ljudi kompetentnijih od mene, a Leontina je osoba koja je i te kako kompetentna, meni kao mladom izvođaču dosta znači. Kritiku objeručki prihvaćam od ljudi poput Leontine, jer je ta kritika jedini način da mlad izvođač poput mene napreduje. Leontina je mene upoznala kada sam bila jako mala, jer sam se natjecala na „Čaroliji“, našem poznatom dječjem natjecanju, od tada je pratila moj rad i danas kada sam opet stala pred nju, shvatila je da kao što pjevam izvornu glazbu, da isto tako mogu da otpjevam pjesmu drugog žanra, odatle njeno oduševljenje.
Zašto ste izabrali da interpretirate baš ovu pjesmu od Marije Šerifović na predizboru?
– S obzirom na to da sam mogla birati, a inače sam jako neodlučna, obratila sam se Vladimiru Graiću koji mi je toplo preporučio Marijinu pjesmu. Ona je bila potpuno nova za mene, a ja volim da prihvaćam izazove, te sam se riješila da se uhvatim u koštac s njom i na kraju se sve to i isplatilo.
U jednom intervjuu ste izjavili da niste pristalica raznih pjevačkih natjecanja i kako niste imali ambicija prema izboru za kandidata za Pjesmu Eurovizije. Što je to što je promijenilo Vaš stav i kako ste donijeli odluku da se ipak prijavite na audiciju koju su organizirali Vladimir Graić i RTS?
– Moj stav se nije promijenio, na natjecanje sam se prijavila pod utjecajem drugih ljudi, a smatram da mi natjecanje može donijeti medijsku pažnju i jedno korisno iskustvo.
Što nam možete otkriti o pjesmi koju ćete pjevati sredinom veljače? Da li je reč o bržoj skladbi ili baladi, kakav je tekst i da li će možda biti nekih etno elemenata u kompoziciji?
– To je divna balada, pravljena po mojoj mjeri. Vladimir Graić je uradio tri fenomenalne pjesme, trudio se da svakoj da poseban pečat i nešto karakteristično što će je odvajati od druge dvije, maksimalno je obraćao pažnju da se mi u tim pjesmama osjećamo prijatno, iako su jako zahtjevne. U svakom slučaju, ako budete bili u mogućnosti, pratite nas 14. i 15. veljače u 21 sat na RTS-u, jer ne bi trebalo da otkrivam detalje.
Ako biste dobili priliku da predstavljate svoju zemlju na natjecanju u svibnju i sada kada znate kakva je Vaša pjesma, da li biste više voljeli da je izvedete na materinskom jeziku ili biste pokušali na engleskom?
– Smatram da pjesma treba da bude izvedena na materinskom jeziku, jer time prikazujemo naš kulturni identitet i time se ne gubi na izražavanju emocija. Srpski jezik je ugodan za slušanje, s tim mislim da je svaki prijevod na strani jezik nepotreban, no uvijek postoji ono „ali“ te sa druge strane da bi se pjesma približila drugim ljudima koji nisu poznavatelji srpskog jezika potreban je prijevod, ja kažem da nije, zato što ljudima nisu bitne riječi, već energija i emocija koju im šalje izvođač.
Pored Vas na nacionalnom izboru sudjeluju još i Bojana Stamenov i Aleksa Jelić. Kakvo je Vaše mišljenje o njima?
– Između nas vlada jako lijep i prijatan odnos, možda će to čitateljima biti čudno, ali stvarno je tako, ja sam najmlađa i za sad imam pomoć Bojane i Alekse u svakom trenutku kada mi je potrebna. Svi smo ostvareni ljudi na neki način, imamo svoje živote i radimo ono što volimo, te nismo natjecateljski nastrojeni, već smo više tu jedni za druge kao podrška.
Kakvo je Vaše generalno mišljenje o Euroviziji, koje su Vaše omiljene pjesme?
– Od malena sam imala želju da zapjevam na toj sceni, ali opet u tom trenutku ko bi uopće i pomislio da ću biti tako blizu ostvarenju svoje želje. Eurovizija je svjetsko natjecanje i na toj sceni se nalaze samo najbolji izvodjači iz cijelog svjeta, ako se ja tu budem našla, rame uz rame s njima, mojoj sreći neće biti kraja. Pjesme nisam slušala, iskreno, nije me interesiralo, jer ne želim da razmišljam o konkurenciji ako ja budem bila izabrana 15. veljače. Ako budem otišla u Beč, želim da odem bistrog mozga.
Sa šest godina ušli ste u svijet glazbe, možete li nam otkriti kako su Vaši najbliži otkrili Vaš talent, kako se sjećate prvih javnih nastupa i otkud ljubav prema etno i tradicionalnoj glazbi? Kako ste otkrili da je ona ono što želite da pjevate?
– Ja sam dijete koje je proizašlo iz braka dva folkloraša, gledajući njihove probe u „Abraševiću“ iz Kragujevca, vjerovatno je i mene samu povuklo nešto na tu stranu. Niko nije znao za to da imam talenta, ni ja sama, jer sam bila i suviše mala da bih bila svjesna toga, ali kada mi je bilo šest i pol godina, mama i tata su me odveli na koncert Biljane Krstić i grupe „Bistrik“. Pošto sam bila njezin vatreni fan, roditelji su me upoznali s njom prije koncerta i ona me je pitala da li znam neku njenu pjesmu da pjevam, pošto sam ja krenula da pjevam cijeli njen tadašnji album, Biljana je ostala zbunjena i zamolila me je da izađem na scenu s njom da otpjevam jednu pjesmu. Tako sam počela svoju pjevačku karijeru zahvaljujući Biljani Krstić koja je prepoznala moj talenat za pjevanje.
Kao što smo već napomenuli ranije nastupali ste na brojnim festivalima i u mnogim zemljama širom svjeta. Koji nastup ćete pamtiti zauvek i zbog čega?
– Radila sam dosta projekata, imala sam mnogo nastupa po svijetu i žao mi je da ih odvajam jer je svaka turneja i svaki projekt priča za sebe, novo iskustvo naravno zlata vredno, ali ako moram onda mi je „Konstantinus Magnus“ jedan od najznačajnih projekata, najdraži mi je sa braćom Tavitijan iz Makedonije „Makedonsko srce čuka vo 7/8“. Što se tiče nastupa i dalje mi je upečatljiv nastup pred punim amfiteatrom u Bugarskoj u Plovdivu gdje sam bila nagrađena gromoglasnim aplauzom posle prvih zapjevanih stihova. Upečatljiv mi je taj aplauz zato što ja jako volim bugarsku glazbu i jako cijenim što sam dobila podršku od ljudi koji imaju takvu tradiciju i kulturu.
Šira javnost Vas je upoznala 2012. godine nakon sudjelovanja u specijalnoj emisiji Radio- televizije Srbije „Šljivik“, koja je promovisala izvornu narodnu glazbu, i kada ste pored brojnih izvođača tradicionalne glazbe uspjeli da osvojite priznanje „Čuvar narodne baštine“. Koliko Vam je ta emisija pomogla u daljoj karijeri?
-„Šljivik“ je u tom trenutku bio nagrada za moj rad i trud koji sam uložila u očuvanje naše tradicije i kulture, natjecanje mi nije nešto posebno pomoglo da se izdvojim u moru pjevača, ali opet drago mi je što ponosno mogu da kažem da nosim titulu „Čuvara narodne baštine“.
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?