Duška Vučinić: “Ne postoji recept za uspjeh na Eurosongu”

To read this interview in English, click here.

Srbija, kao samostalna država, svoj prvi nastup na Eurosongu bilježi 2007. godine, dok se prije toga na ovom natjecanju pojavila još dva puta, 2004. i 2005. godine, zajedno s Crnom Gorom, s kojom je tada činila jednu državu. Duška Vučinić je od početka članica tima Radio-televizije Srbije, posvećenog svim segmentima predstavljanja Srbije na Eurosongu. Gledatelji koji su ovo natjecanje pratili putem Radio-televizije Srbije često su mogli čuti Duškin glas kako između nastupa daje dodatne informacije o natjecateljima i samom Eurosongu te kako stalno podsjeća gledatelje iz dijaspore da glasaju za Srbiju. Pored komentatorske uloge, ona je novinar-izvjestitelj s eurovizijskih natjecanja u posljednjih sedam godina (kako s pravog Eurosonga, tako i s Dječje pjesme Eurovizije), godinama je i glasnogovornik eurovizijske delegacije Srbije te je autorica specijalnih emisija koje se emitiraju na RTS-u nakon svakog Eurosonga. Uz sve ovo ona je i šefica Službe za odnose s javnošću Javnog servisa Srbije, a njen tim vodi medijsku kampanju i pruža podršku svakom eurovizijskom predstavniku Srbije. U susret Beosongu, vaša omiljena Eurosong destinacija, Eurosong.hr, dobila je priliku da porazgovara s Duškom u vezi s ovim glazbenim festivalom koji je ujedno i nacionalni izbor srpskog eurovizijskog predstavnika. Povjerila nam je i svoj dojam o tome što je to što Pjesmu Eurovizije i dalje drži u vrhu gledanosti.

Nakon nekoliko godina, Srbija svoju pjesmu ponovno bira putem festivala. Zašto ste se odlučili na povratak festivala?

Tri godine smo osmišljavali izuzetno dobar, barem se tako pokazalo, način izbora za predstavnika Srbije na natjecanju za Pjesmu Eurovizije. I onda smo shvatili, u jednom trenutku, da se Srbija zaželjela festivala jer ih nema. A kada imate ovakav festival, koji je natjecateljskog karaktera, u kojem dobijete pobjednika koji vas predstavlja na jednom prestižnom glazbenom natjecanju kao što je Eurosong, shvatili smo da je ovo taj trenutak kada trebamo vratiti festivalski način izbora. Bili smo u pravu, utoliko što se prijavilo mnogo skladatelja, ukupno 171 skladba, od kojih je selekcijska komisija, u poznatom sastavu, odabrala 15 pjesama, jer smo pravilnikom o Beosongu tako odredili.

Kada je selekcijska komisija odabrala 15 pjesama koje se ušle u uži izbor, „podigla se velika prašina“ kod autora čije pjesme nisu prošle. Kako komentirate tako neka pojedina pisanja medija?

Nemam što komentirati, to je uvijek tako. Ne samo kada se radi o ovakvoj vrsti festivala, nego i kada pravite neki filmski festival. Jednostavno, to je u maniri ljudi, ne samo u našoj zemlji. Komuniciram i s ostalim kolegama iz europskih zemalja i javnih medijskih servisa koji organiziraju ovakve ili slične događaje. To je jednostavno normalno i mediji su i gladni i žedni nekih informacija. Odgovorno tvrdim da ovdje nikada nije ništa urađeno u tom smislu.

Pretpostavljamo da ste čuli pjesme koje će biti izvedene na Beosongu. Kako ste vi zadovoljni odabirom selekcijske komisije?

Da budem iskrena, imam nižu glazbenu školu i ne mogu reći da sam glazbeni ekspert, jer se bavim nekim drugim poslovima, ali žanrovski su potpuno drugačije. Vrlo pristojne i lijepe, skladateljski kvalitetne skladbe. Ono u što sam uvjerena je stručnost ljudi koji su predstavljali selekcijsku komisiju. I sigurna sam da su bili nepogrešivi u odabiru onih najboljih.

Prošle godine, promocija pjesme Željka Joksimovića većinom se zasnivala na internetskoj promociji. Na čemu će RTS zasnivati kampanju za promociju ovogodišnjeg srpskog predstavnika? Planiraju li se turneje ili nešto slično? 

Postoje dva razloga zbog kojih sam sigurna da nećemo raditi te turneje. Jedan je financijski, a drugi je što je praksa pokazala da to i ne doprinosi mnogo onome koji se kasnije predstavlja Europi. Godinama gledam raznorazne predstavnike iz europskih zemalja koji idu od jedne do druge zemlje i gostuju, pa na kraju ne uđu ni u finale. Tako da sam prošle godine timu ljudi koji radi na projektu Eurosonga predložila da se držimo nekih malo modernijih načina prezentacije: preko društvenih mreža, slanja pjesama radio postajama, televizijama i slično. I to se pokazalo kao mnogo bolje. Prvo uštedite novac, drugo ne dosađujete nikom i treće – pjesma je ta koja privuče publiku, a ne to je li vas netko vidio u nečijem jutarnjem, dnevnom ili šou programu.

Na Beovizijama je bila tradicija da u revijalnom dijelu večeri čujemo pjesme predstavnice zemalja iz okruženja. Kako će to izgledati na Beosongu?

Nećemo to raditi, ove godine smo se opredjelili na nešto potpuno drugačije. Orijentirat ćemo se na srpske talente i na nešto što je srpski prepoznatljivo, ali neću puno otkriti, jer je sve u procesu izrade.

Od povratka žirija na Eurosong Srbija se nije mogla “adaptirati” neko vrijeme. Nikako se nisu mogli uskladiti bodovi na televotingu i kod stručnog žirija, rezultati su uveliko varirali. No, uspjeli ste s Joksimovićem u Bakuu. Je li Srbija konačno pronašla recept da jednako impresionira i glasače na televotingu i žiri? Postoji li uopće recept za to, ili sreća tu igra veliku ulogu?

Ne postoji neki određeni recept. O tome smo razmišljali prošle godine, a o tome razmjenjujemo iskustva i s kolegama iz drugih javnih servisa. Nikad se ne zna, evo na primjer, prošle godine je pobijedila pjesma za koju sam sigurna da prije pet godina ne bi ušla ni u finale. Počeo se mijenjati ukus publike koja voli Eurosong. Počeli smo slušati MTV, VH1, malo se okretati nekim drugim stvarima. Ono što je sasvim sigurno, ako imate kvalitetan vokal i kvalitetnu baladu – ne možete pogriješiti. Željko je jedan od najvećih zvijezda na Eurosongu, čovjek kojeg prepoznaju širom Europe i svijeta, i on je bio dobar izbor za predstavnika Srbije.

U ovom poslu ste od 2004. godine. Koliko se Pjesma Eurovizije u međuvremenu promijenila?

Mijenja se Eurovizija, mijenjamo se mi, mijenjaju se ukusi. Sve se mijenja. Svi rastemo jedni uz druge i čini mi se da je to i dobro. Dolaze neke nove generacije ljudi koji rade na ovim projektima i dolaze nove generacije umjetnika koji se predstavljaju.

Što mislite, što je to što već 6 desetljeća privlači milijune gledatelja ovog TV šoua? Zbog čega je ovo najgledanija manifestacija poslije Olimpijskih igara i Svjetskog nogometnog prvenstva?

Čim imate nešto što je glazba, imate nešto što je natjecanje, nešto što je veselo i na granici kiča, u onom pozitivnom smislu, i kada imate svog predstavnika, koji nije potpisan imenom i prezimenom, već samo imenom zemlje iz koje dolazi, to u svakome budi neku posebnu emociju.

Koja je razlika između popularnosti Eurosonga u Srbiji danas i 2008. godine kada ste ovu manifestaciju organizirali u Beogradu?

Prošle godine finale Eurosonga, u kojem je nastupao Željko Joksimović, bilo je jedno od najgledanijih emisija u protekloj godini. Eurovizija je kod nas još uvijek popularna.

Koja je vaša najdraža eurovizijska pjesma?

Bila je to 2004. godina, grupa se zvala „Athena“ , a pjesma „For Real“, predstavljali su Tursku. To mi je bila potpuno fascinantna pjesma i danas je volim poslušati. U drugom je fazonu i potpuno mi se ne uklapa u Euroviziju. Inače, pripada tom nekom glazbenom maniru i žanru koji ja volim.

Eurosong.hr se zahvaljuje Duški na izdvojenom vremenu i želi puno uspjeha u daljem periodu.