Eurovizijske pjesme koje volimo, ali se ne usudimo priznati (1)

Podijeli na Facebook Twitter
EBU

Pojam guilty pleasure pjesme dobro je poznat pojam u eurovizijskoj zajednici. Mnogima se barem jednom dogodilo da mu se neka pjesma svidjela iz potpuno neobjašnjivog razloga. Unatoč negativnim komentarima i kritikama sa strane, ta nam pjesma nikako nije mogla izaći iz glave.  Ponekad su negativni komentari na račun pjesme bili toliko oštri i široko prihvaćeni da nas je bilo pomalo i “sramota” priznati da je nama ta pjesma zapravo draga. Ako ste se  i vi prepoznali među ovim riječima, na pravom ste mjestu jer ćemo se u nekoliko dijelova ovog specijala prisjetiti upravo onih eurovizijskih pjesama koje su bile, ono što se u narodu kaže, “toliko loše da su bile dobre”.  Napominjemo da su sve pjesme na listi izabrane na temelju osobnog ukusa urednice te vas sve pozivamo na sudjelovanje u anketama i komentiranje.


Slavko Kalezić – Space (Crna Gora, 2017)

Kada je na samom kraju 2016. godine Crna Gora objavila ime svog interno izabranog predstavnika na Eurosongu u Kijevu, već se tada znalo da će 2017. biti  nezaboravna eurovizijska godina. Tako je i bilo. Slavko Kalezić postao je nova upečatljiva eurovizijska persona. Njegova pjesma Space te spot koji je napravljen za istu, izazvali su hrpu negativnih komentara i kritika odmah nakon javne objave. Ipak, bilo je i mnogih kojima se pjesma i svidjela. Jedna obožavateljica iz Poljske napisala  je komentar na Youtubeu u kojem je izjavila da “možda s njom nije sve u redu, ali da ona pjesmu ne može prestati slušati.” Iako se Slavko i njegova pletenica nisu uspjeli plasirati u finale Eurosonga, uspjeli su se plasirati u srca mnogih eurovizijskih pratitelja. Ako ste i vi među onima koji su te godine potajno priželjkivali čuti voditelje kako prozivaju ime Crne Gore među finalistima, sada je vrijeme za javno priznanje.


Marko Kon & Milaan – Cipela (Srbija, 2009)

“Potajno obožavam ovu pjesmu” samo je jedan od komentara na Youtubeu za pjesmu koja je 2009. godine predstavljala Srbiju na Eurosongu u Rusiji. Marko Kon i Milaan na pozornici su otpjevali zabavnu i neobičnu pjesmu neobičnog naziva Cipela. Da bi stvar bila zanimljivija, Srbija se te godine umalo i plasirala u finale Eurosonga budući da je u sveukupnom poretku završila deseta. Međutim, tada je vrijedilo pravilo da devet pjesama prolazi u finale na temelju glasova publike, a da desetog finalista odabire stručni žiri. Stručni žiri te je godine spasio hrvatskog predstavnika Igora Cukrova i njegovu pjesmu Lijepa Tena. Cukrov je na temelju glasova publike bio završio 13., što je značilo da za Srbiju u finalu nema mjesta. To je bio i prvi put da se Srbija nije natjecala u finalu Eurosonga. Međutim, unatoč neuspjehu, ova se pjesma mnogima uvukla pod kožu.


Eduard Romanyuta – I want your love (Moldavija, 2015)

Ovo je pjesma za koju su me ostali kolegi urednici upitali doslovno “Dobro, Andrea zašto?”, ali ja sam uvjerena da nisam jedina ovdje koja obožava ovu pjesmu. Od samog trenutka kada je ova pjesma izašla, mnogi su imali štošta negativno za reći, ali ja i nekolicina istomišljenika smatrali smo da ova pjesma jednostavno ima dobar zarazan ritam. Da je najkvalitetnija nije, ali nije mi ni Dance You Off bila bogznašto kvalitetnija pa su je svi svrstavali u sigurne finaliste. Nastup za I want your love u izvedbi Eduard Romanyutae bio je upečatljivi nered, ali meni se čak i to svidjelo. Moldavija je te 2015. godine za dlaku ( i na iznenađenje mnogih) izbjegla prolazak u finale. Završila je na nesretnom 11. mjestu.


Silvia Night – Congratulations (Island, 2006)

Prije nego što je uopće i počela pjevati na eurovizijskoj pozornici u Grčkoj 2005. godine, predstavnicu Islanda Silviu Night publika je nemilosrdno izviždala. Izgleda kako su za eurovizijsku publiku tog doba Silvijin izgled i nastup ipak bili “malo previše”. Sam performans izgledao je više kao komedija nego kao ozbiljno shvaćen zadatak predstavljanja države na Eurosongu, što ni ne čudi budući da je Silvia Night zapravo lik osmišljen za potrebe islandske humoristične emisije The Silvia Night Show. Silviu Night utjelovila je komičarka i glumica Ágústa Eva Erlendsdóttir. Pjesmi je prijetila diskvalifikacija budući da je već ranije bila dijeljena na internetu, što se kosilo s tadašnjim pravilima o nastupanju. Ipak, do diskvalifikacije ali niti do kvalifikacije u finale nije došlo, no Island 2006. godine mnogim je ljubiteljima dobre zabave i komedije ostao u lijepom sjećanju.


Cezar – It’s My Life (Rumunjska, 2013)

Da je Eurosong uistinu festival raznolikosti, dokazao je 2013. godine rumunjski predstavnik Cezar s pjesmom It’s My Life. Mnogi su komentirali kako su samo čekali trenutak da Rumunjska pošalje grofa Drakulu na eurovizijsku pozornicu te kako je taj trenutak konačno i došao. Šalu na stranu, Cezar se te godine svojom neobičnom pojavom i vokalnim sposobnostima uspio plasirati u finale i ostvariti vrlo dobar rezultat (13. mjesto u finalu). It’s My Life je pjesma koja je mnogima tijekom preslušavanja ostavila upitnike iznad glave. Nekima je bila čak i smiješna budući da je pomalo čudan ali zarazan spoj opere i dubstepa. Međutim jedno je sigurno – ova pjesma zauvijek će biti jedna od najčešće spominjanih eurovizijskih guilty pleasurea.


Došli smo do kraja ovog dijela specijala, ali za točno tjedan dana otkrijte koje će pjesme biti uvrštene na listu eurovizijskih pjesama koje volimo, ali se ne usudimo priznati. U međuvremenu, podijelite s nama Vaše mišljenje kroz komentare i anketu.

Koju od ovih pjesama potajno volite?

  • Slavko Kalezić - Space (Crna Gora, 2017) (21%)
  • Marko Kon & Milaan - Cipela (Srbija, 2009) (19%)
  • Eduard Romanyuta - I want your love (Moldavija, 2015) (15%)
  • Silvia Night - Congratulations (Island, 2006) (18%)
  • Cezar - It's My Life (Rumunjska, 2015) (27%)

Zahvaljujemo na glasanju

Loading ... Loading ...

Komentara 14

  1. Ni jednu ne volim, osim It’s My Life. Moja omiljena rumunjska pjesma, iako drakulasto.
    Space i Congratulations su mi bljak.
    Cipela je funny.
    I want your love je onak…solidna.

  2. @precious potpisujem u cijelosti tvoj komentar.
    Ja čak ni ne znam dal sam imao koju gilti pležr pjesmu (osim eventualno jedne), pa ćemo pričekati iduće nastavke. Možda koja i nadođe.

  3. Uh, priznajeeeeem! Ramena odmah počnu raditi kad čujem Dariu Kinzer i “Salaaaadbreak…”
    Isto tako ima nešto i u Stankovićevoj “Ovo je balkan”.
    Glasovao sam za Silviu Night, zapjevušim i nju s vremena na vrijeme.
    Ima njih još, samo dok isplivaju na površinu jer ih potiskujem 🤣🤣

  4. Oooo da, guilty pleasure zaista mogu biti sramotni.. to znam iz vlastitog iskustva.. ako itko može nadmašiti UK iz 2006. i “Teenage life”, nek se javi 😛
    inače, od ovih 5 mi se sviđaju 2 pjesme, od čega se jedne uopće ne sramim – a to je Cezar.. jest, izgledao je kao Drakula u divovskoj haljini, ali hajde.. danas svi nešto čudno bacaju u umjetnost, pa ako se meni sviđa ta pjesma (i nastup!!) onda se barem u nečemu mogu smatrati umjetnikom 😀
    to znači da Cesar otpada jer ga se ne sramim.. da skratim, glasao sam za Slavkeca.. da, da.. bljuje mi se od njegovog live nastupa, ali je melodija tako zarazna da se prosto poželiš raniti kad ju ponavljaš 3 puta..

  5. Ne želim sad zvučati kao neki umišljeni snob, ali meni se guilty pleasure stvarno ne događa, ni na Eurosongu ni općenito. Zapravo se često pitam je li sve u redu sa mnom jer ne poskakujem potajno na meni inače mrske ritmove kad nitko ne gleda ni ne čuje. I onda svi misle da se pravim fina i ne želim priznati, a ja nemam što priznati.😂 Mogu na jedvite jade izdvojiti samo dvije pjesme koje bi se možda mogle svrstati u tu kategoriju: Pokušaj i La venda. S tim da ni njih baš i nisam samoinicijativno puštala, samo mi je drago kad ih čujem. A od ovih ponuđenih ne znam koja mi je gora haha.

  6. Samo sam Slavkovu pjesmu cuo i ne sviđa mi se iako sam tada ja mislio da ce proci u finale. Evo svih mojih guilty pleasure pjesama do sada:

    Litesound-Heroes (🇧🇾2012)
    Serhat – I didn’t know (🇸🇲2016)
    Highway – The Real Thing, yeaaaah (🇲🇪2016)
    Ivan- Help You Fly (🇧🇾2016)
    Lighthouse X- Soldiers of Love (🇩🇰2016)
    Omar Naber- On My Way (🇸🇮2017)
    Ari Olaffson – Our Choice (🇮🇸2018)
    Roko- The Dream (🇭🇷2019)

    Sudeci po ovim pjesmama moze se zakljuciti da nisam hejter pjesama sa genericnom tematikom kao i hejter boy bendova. Zasto? Vjrvtn. zato sto nekako imaju tu neku pamtljivu melodiju koja te tjera da pjevas tu pjesmu iznova i iznova. Vise volim takve pjesme, nego nepjevljive pjesme sa vrhunskom produkcijom koje bivaju dosta precijenjene i onda se ti isti fanovi cude sto flopne kod televotinga (Grcka2019, djelomicno i Bugarska2018).

Odgovori