Jana Šušteršič za eurosong.hr: “Karijeru i uspjeh ne čine pobjeda u talent showu”

Podijeli na Facebook Twitter
Urša Premik

Na ovogodišnjoj Beoviziji predstavit će se i tridesettrogodišnja Jana Šušteršič koja će otpjevati pjesmu „Viktorija“. Još kao mala, odrastajući u tri zemlje Sloveniji, Libiji i Srbiji, Jana je pokazivala naklonost ka glazbi, a svoj talent pokazala je već sa sedam godina kada je svirala klavir s orkestrima i kamernim ansamblima, osvajajući brojna priznanja i nagrade. Sa 17 godina upisala je Fakultet muzičke umjetnosti – odsjek klavir i to kao treća na listi, ali da je spremna uploviti i u druge pore glazbe dokaz je i prijavljivanje u jedan od prvih talent šou programa u Srbiji “3k dur” gdje i ulazi u pop vode. Tijekom šoua primjećuje je Milan Đurđević, frontmen grupe Neverne bebe, koji joj nudi suradnju. Jana će potom osam godina provesti kao članica ove grupe s kojima će objaviti dva albuma i nastupati na preko 700 koncerata. Uslijedio je odlazak na Berklee College of Music koji je uspješno i završila, da bi po povratku u rodnu Sloveniju krajem 2014. godine pobijedila u slovenskoj inačici talent šoua Supertalent, a upravo s temom obrazovanja smo i započeli razogovor s ovom pjevačicom.

Iza vas je veliko glazbeno iskustvo. Školovali ste se prvo glazbenoj školi potom na Muzičkoj akademiji, da bi kao kruna svega došao Berklee College of Music. Koliko je za jednog mladog glazbenika važno glazbeno obrazovanje?

Smatram da svatko ima svoj put i da ne postoji neko univerzalno rješenje, osim činjenice da talent nije ništa ukoliko se na njemu ne radi. Upoznala sam ljude čija su krila kreativnosti bila slomljena sterilnošću zadataka, pravila, formula, tehnika…također i ljude kojima je maloprije spomenuto podarilo u krila još toliko šarenih pera.

A Vama osobno što je donijelo?

Meni osobno, klasično muzičko obrazovanje donijelo je disciplinu, način na koji učim, zaljubljivanje u pozornicu i, uz prave profesore (Bozinka Matanović, Dejan Stošić) – zaljubila sam se u muziku, nepovratno. Sljedeća “škola” bila je ona koja se u školama ne uči – osam godina provedenih u grupi Neverne Bebe. Sa 17 godina sam osjetila binu i glazbu na način kao nikada do tada. Od “klavirske princeze” preko noći sam postala “rok star”. Morala sam da imam profesionalnalizam odraslog uprkos godinama i radeći s njima, zaista naučila šta RNR i život uspješnih znači. I finalno, školovanje na Berkleeu izbrusilo je već naučeno, unijelo novi zrak, raznolikost, oslobodilo kreativnost. U Americi sam ostvarila kontakte s nekim od najvećih imena glazbene scene,a koji su ujedno i najskromniji, mudriji i dobrodušniji ljudi koje sam upoznala. Uspjela sam da dođem do momenta u kome se osjećam kao još kompletniji i samostalniji glazbenik – sada sama pišem, aranžiram, produciram pjesme. Predajem pjevanje i klavir, vodim pjevačke radionice. Tamo sam osvijestila svoje potencijale, istražila i unaprijedila svoje pjevanje. Volim svoj specifičan glazbeni put. Svaki korak me pravi onim što jesam i ponosna sam na postignuto i naučeno, a najviše od svega me, ipak, uvijek zanima – što je muzika sljedeće smislila za nas dvije.

Mnogi Vas se sjećaju kao dugogodišnju pjevačicu grupe Neverne bebe. Kako se danas sjećate cijelog tog perioda?

S ponosom gledam na svoje vrijeme provedeno u grupi. Ostvarili smo puno toga, bili smo kao obitelj, dotakli mnoge, naučili, doživjeli, smijali se, svađali, proveli godine na bini, na točkovima. Otvorili smo kocerte za Toto i Lenny Kravitz, snimili divan duet sa legendarnim Akijem Rahimovskim…RNR. Ali koliko lijepih, toliko je bilo i preteških trenutaka i pred kraj sam na žalost osjetila da stagniram, i veliku želju da još proširim vidike i još izazovem svoj pun potencijal. Muzika mi previše znači da bi bilo drugačije. Iz tog razloga sam donijela tešku, ali u srcu ispravnu odluku, da prihvatim stipendiju najprestižnijeg collega moderne muzike na svijetu – Beklee College u Bostonu i napustim grupu. Tih osam godina bilo je nezamjenjivo iskustvo koje će uz mene biti uvijek, a sretna sam i što smo sada svi tamo gdje smo željeli da budemo!

Pobijedili ste u jednom talent šou u Sloveniji. Koliko Vam je značila ta pobjeda sad kad pogledate u razmaku od četiri godine i što biste savjetovali mladim glazbenicima – vrijedili se prijavljivati na takve show programe?

Pojavljivanje u show Slovenija ima talenat postavilo me je na mapu slovenačke glazbene scene. Kao dijete razvedenih roditelja, s ocem u Sloveniji, tamo su prije natjecanja za mene znali zaista samo obitelj i par prijatelja. Nisam znala što da očekujem kada sam se prijavila, a dočekala me je nevjerojatna dobrodošlica i podrška slovenačke javnosti, za koju im se zahvaljujem i danas. U Sloveniji nastupam i dan danas punom parom i presretna sam što sada i tamo mogu sa ljudima da dijelim glazbu, emocije, ljubav. Mladima koji se prijavljuju bih preporučila da ne dozvole da eventualni neuspjeh na natjecanju, učini da odustanu od svog sna, da nastave da rade naporno na svojim talentima jer karijeru i uspjeh ne čine pobjeda u talent showu već to koliko na svom talentu radiš i što s datom prilikom na dalje uradiš. Na kraju, da izađu na pozornicu, i prepuste se svom talentu, kao kada su sami!

Kakva iskustva nosite sa sudjelovalanja na slovenskoj Emi s pjesmom „Glas srca“?

Volim izazove, nove situacije, drugačije bine. Tako sam pristupila i ovom nastupu, mada mi se s ove razdaljine čini da je možda bilo prerano za ovo pojavljivanje. Čini mi se da bi bilo bolje da smo malo sačekali da se cijela fama oko Slovenija ima talenat primiri, da pustimo da se odmorim od magistriranja i nastupanja u dvije države odjednom, pustimo pjesmi i nastupu da sazriju. Svakako, ovo je za mene i cijelu ekipu koja je bila uključena u stvaranje pjesme, bilo još jedno veliko iskustvo i velika čast da se pjesma dopala tako velikom broju ljudi!

Koliko ste pratili ranije Eurosong i što mislite generalno o ovom natjecanju?

Od malena je gledanje Eurosonga svake godine za mamu, baku i mene bio ritual. Gledale bismo nastupe, navijale, ja bih skakala i pjevala po sobi. Lijepa sjećanja! Priznajem da sam kasnije u svom glazbenom i privatnom životu donekle izgubila intersovanje, ili samo vrijeme, da pratim Eurosong, ali mi se čini da u posljednjih nekoliko godina natjecanje dobija nove boje, prostor za neke fantastične nove pjesme! Nastup na ovom festivalu i šansa da predstavljam Srbiju bila bi čast i izuzetno novo iskustvo!

Koje pjesme s Eurosonga biste izdvojili kao drage?

Eugent Bushpepa – Mall, Loreen – Euphoria, Marija – Molitva, Jamala – 1944, Franka – Crazy, The Makemakers – Im Yours, Lea Sirk – Hvala, ne..

Kako ste došli na ideju da se prijavite na ovogodišnju Beoviziju?

Poziv se dogodio neočekivano, za vrijeme mog boravka u Beogradu. Prateći dobar osjecaj, čula sam pjesmu i u nju se zaljubila. Nesvakidašnja je, drugačija a intimna i emotivna. Zovem je “naša mala sutnuta rapsodija”. Pjesmu je napisao maestro Vladimir Graić, dok se u našu malu ekipu priključio, prilično neuobičajeno na ovom festivalu – Željko Hubac, naš čuveni dramaturg. Uz ovakva imena i duše, odluka o sudjelovanju zaista nije bila teška. Osjetila sam da su ovo pjesma i poruka koje želim poslati, i da je vrijeme da započnem povratak u naše glazbene vode.

Kako biste nam opisali svoju pjesmu „Viktorija“ s kojom ćete se predstaviti?

„Viktorija“ je ustrajnost, male pobjede, san koji počinje jutrom, korak nakon pada, rame u beznađu. Muzički, nesvakidašnji način da se oslika, nama na žalost, svakidašnji koncept patnje. Tekstualno, čist i topao način da toj težini svakodnevice damo prekopotrebno svijetlo.

Kakav nastup možemo očekivati od vas na Beoviziji?

Sveden, drugačiji, moćan i prije svega iskren. Znam da ću kao i uvijek pjevati svim bićem, ali ovog puta – i svojim viktorijama, viktorijama moje majke, mojih dragih ljudi i svakome kome je ruka potrebna.

Za kraj, što biste poručili posjetiteljima portala Eurosong.hr?

Zahvalila bih se na vašoj podršci, zamolila vaše čitatelje da slušaju, šeruju, kometiraju našu pjesmu „Viktorija“ na Youtubeu, i da nam držite palčeve na Beoviziji! Nadam se da se vidimo uskoro u Hrvatskoj! I zapamtite – što god da radite dugo i strastveno – radit ćete dobro. Zato, pazite što radite. I osmijeh na lice!

Zahvaljujemo se Jani na izdvojenom vremenu i želimo joj mnogo sreće i uspjeha u daljem radu!

Komentara 2

  1. šteta što se više nije vratila na EMU nakon 2014….slažem se, ova pesma baš nije esc material, al je dobra

  2. Uh bas dobar glas, obrazovana, dobra sa recima… ali steta, pesma prosto nije konkurentna za ESC.

Odgovori