Dora kao natjecanje odlična je platforma za sve izvođače, a nekima može služiti i kao savršena prilika za povratak na glazbenu scenu. U navedenom bi se mogla pronaći i Jelena Radan, svestrana glazbenica o kojoj u medijima dugo nismo imali prilike čitati, a koja za sebe kaže da nije osoba od velikih povrataka.

Kao jedno od najpoznatijih imena hrvatske pjevačke scene s početka 2000-ih, Jelena je u tome razdoblju prošla gotovo sve; od suradnji s poznatim glazbenicima, pojavljivanja u najgledanijim emisijama i poigravanja s različitim žanrovima – od popa do portugalskog fada.

I dalje dosljedna svojoj eklektičnosti dolazi na Doru na kojoj će izvesti Salut. Iako natjecanje još nije ni počelo, njezina skladba već sad se može pohvaliti titulom prve pjesme ikad koja će na Dori biti izvedena na francuskom jeziku! Što nam je sve otkrila o pripremama za Opatiju, doznajte u redovima koji slijede.

---

Kao prvo, hvala na ovom razgovoru! Nakon dužeg perioda bez objavljivanja nove glazbe, mogli bismo reći da se veliki povratak Jelene Radan sprema baš na Dori. Otkrijte nam što je prethodilo prijavi?

Hvala vama na zanimanju! Ja nisam od velikih povrataka, ali da, može se reći da sam bila više nego samozatajna. Zadnjih godina sam objavljivala singl po singl s nadolazećeg autorskog albuma, vrlo samozatajno, iako su neke od njih bile dosta zapažene. Osobno jako volim Kad nas ne bude čiji smo spot snimali na Đurđevačkim pescima sad već prije 8 godina, pa Negdje tamo gore s kojom sam pobijedila na Večerima dalmatinske šansone 2018. Također, tu je i moje prvo pojavljivanje na Zagrebačkom festivalu prije pet godina s pjesmom Samo me ljubi s bivšim Ladaricama.

Zadnjih godina sam radila neke tekstove za predstave za djecu, zadnja je Palčica redateljice Morane Dolenc za dječje kazalište u Osijeku. Sve ove godine završavam taj svoj autorski album i to traje i traje…

Prijavi je prethodila iskra nekoliko mjeseci ranije, neovisno o Dori koja mi nije bila ni na kraj pameti. Radilo se o trenutku kad kao da se jedan dan probudite i kažete: “spremna sam, želim malo veći zalogaj u smislu angažmana.” Potom sam zajedno s Anitom Valo i Meri Jaman počela razmišljati o sljedećim koracima koji bi me ubrzali dok paralelno radim na svom autorskom albumu.

Osim Vaših spomenutih suradnica i prijateljica, Anite i Meri iz dua Meritas, pjesmu Salut potpisuje i Robster Martin. Kako se može pročitati na Vašem Instagramu, pjesmi ste se vratili nakon nekoliko godina pa nas zanima tko ili što je bio zaslužan za to?

Da, pjesmu tj. njenu radnu verziju su mi Anita i Meri predstavile tijekom korone. To je tada bio tek predložak koji je, doduše, imao jasnu melodiju i smjer aranžmana. Kod Anite je to od početka vrlo jasno jer uvijek zada odlične smjernice, ali tekst još nije postojao. Tek onda se spomenula ideja Dore, koja je osim Aniti i Meri i meni bila u primisli, ali već pri kraju prijava za ovogodišnje izdanje. Pjesmu smo na kraju prijavili zadnji dan prijava nakon što smo dan prije rekle da ne idemo!

Anita i Meri su autorice koje jako cijenim i volim raditi s njima, povezane smo na više razina i razumijemo se sve bolje s godinama. Robster Martin je zanimljiv lik iz Splita s kojim je jako jednostavno raditi – još na albumu Voyage je potpisao stihove za pjesme na francuskom. Dalje su još na pjesmi radili Matej Zec (koautor aranžmana i produkcija uz Anitu), te Pavle Miholjević i Jura Ferina (koautori aranžmana).

Ono što plijeni pažnju je činjenica što skladbu u cijelosti izvodite na francuskom jeziku. Znamo da volite fado i portugalski jezik, a kada se rodila ljubav prema francuskom?

Da, znam, zanimljivo je to i izgleda kako je ovo prvi put da se pjesma u cijelosti izvodi na francuskom na Dori. Ideja je došla tijekom procesa rada, kao i ostale ideje oko aranžmana jer želiš učiniti najbolje za pjesmu i pružiti joj što traži.

U trenutku isprobavanja glasa, linije, interpretacije, Anita je rekla da isprobamo razne jezike pa tako i francuski obzirom da mi nije stran, iako ga već duži niz godina nisam učila (od osnovne i srednje škole i Alliance francaise u Spitu). Kad sam počela pjevati neki izmišljeni tekst na francuskom za probu, pjesma je jednostavno dobila ono što smo tražile – francuski joj je uistinu najbolje odgovarao jer je na dramatiku pjesme najbolje odgovorio.

Važno je istaknuti da ovo za Vas neće biti prvi nastup na Dori. Pristupate li pripremama drugačije nego prije?

Točno, na Dori sam nastupila 2003. s pjesmom Povedi me istih autorica glazbe, dok su autorice teksta bile Ines Prajo i Arjana Kunštek, a 2009. s pjesmom Voljet ću te sutra istih autorica. Ove godine nemamo samo žensku energiju, pa ćemo vidjeti što će nam to donijeti… Ne sjećam se toliko tih nastupa, osim da nisu bili bitno drugačiji od snimanja nekih glazbenih showova u kojima sam sudjelovala – puno probi, pokoji intervju, koncentracija na izvedbu i to je to.

Ovo danas je sasvim drugačije, posebno meni koja nisam najaktivniji član društvenih mreža niti sam ljubiteljica pretjeranog eksponiranja. Danas je to angažman oko svega… Od društvenih mreža za koje trenutno dobivam pomoć dragih osoba, koordinacija naše male predivne ekipe oko nastupa, od Borisa Sekulića koji je autor idejnog koncepta te režiser i koordinator cijele ekipe. Od Ivana Marušića Klifa, našeg priznatog umjetnika koji je zadužen za projekcije, Petre Prše zadužene za scenski pokret, Katarine Matulin dizajnerice kostima… Ljudi oko mene me čine boljom, uistinu je tako. Ja ću pjesmu izvesti najbolje što znam, a oni kreiraju sve ostalo.

Prijavi je prethodila iskra nekoliko mjeseci ranije, neovisno o Dori koja mi nije bila ni na kraj pameti. Radilo se o trenutku kad kao da se jedan dan probudite i kažete: “spremna sam, želim malo veći zalogaj u smislu angažmana.”

Vezano na prethodno pitanje, što biste rekli koliko se hrvatski predizbor promijenio od Vašeg zadnjeg sudjelovanja pa do sad?

Mislim da je svima vidljivo koliko se naš predizbor promijenio – to je prvenstveno televizijski proizvod, natjecanje autora i izvođača odnosno pjesme. Produkcija je napredovala i to se vidi i itekako koristi. Vidim koliko se svaki izvođač sa svojom ekipom involvira i koliko je puno odluka, procjena i osmišljavanja. HRT je tu za sva pitanja, jasno su uputili što se od njih može očekivati, a što je sve na nama. Veliki je to i financijski izazov za svakoga.

Na Dori, kao i na samom Eurosongu, scenska je prezentacija jednako bitna koliko i pjesma. Možete li nam otkriti što spremate za stage?

Ja sam svjesna da je Dora, to jest Eurosong, specifično mjesto. S druge strane, na kraju krajeva, predstavljaš se onakav kakav jesi i to ti je najjači adut. Ne trebamo svi sličiti jedni na druge. Naravno, radi se o televizijskom projektu i vizualno je važno zbog čega smo išli u našem zamišljenom smjeru vezano za projekcije, koncept lighta i općenito scenskog aranžmana – opet sve u službi pjesme.

Produkcija je napredovala i to se vidi i itekako koristi. Vidim koliko se svaki izvođač sa svojom ekipom involvira i koliko je puno odluka, procjena i osmišljavanja.

Dora i Eurosong u zadnjih su nekoliko godina izuzetno praćeni u hrvatskoj javnosti. Pratite li oba natjecanja i imate li neke drage pjesme s Dore ili Eurosonga za izdvojiti?

Ma mi smo vam doma (ne mojom inicijativom, moram priznati) uvijek ispred TV-a kad je Dora ili Eurosong već dugi niz godina. Svi volimo glazbu, a gledanje je i povod za druženje. Naravno, izuzetno je lako sve komentirati u toplini svog doma, a drugo je biti akter. Imali smo svatko svoje favorite, bilo bi zabavno – teško je bilo razdvojiti nastup koji ti se sviđa od predviđanja koja pjesma bi mogla pobijediti.

Iako je sada sva energija usmjerena prema Dori, imate li nekih planova nakon koje biste htjeli s nama podijeliti?

O da – mi već nastavljamo s pjesmama dalje! Naime, s Anitom i Meri pripremam najmanje još dvije pjesme. Očito je neko plodno razdoblje i u nekoj zrelijoj fazi sve ide brže, a s istim žarom i ljubavlju prema onome što stvaramo. Usporedno ću završavati i svoj autorski materijal koji sam započela raditi prije par godina s Edijem Cukerićem i Konradom Mulvajem.

Za kraj, koju poruku imate za naše čitatelje i sve koje je već sad osvojila pjesma Salut?

Svakako zahvaljujem na pažnji i svakoj lijepoj misli. Naravno da si sretan kad se tvoja pjesma svidi ljudima. S druge strane, uistinu sam ok i s činjenicom da se ne može sviđati svima, a ok sam jer sam ja u miru – obožavam ovu pjesmu, volim sve oko nje i onda sam nekako centrirana, ako me razumijete. Ono što želim svima je puno izvora lijepoga u životu, budite kreativni, imajte lude ciljeve i stvarno nikad nije kasno – nije floskula, držite se!

---