Tek četiri i pol mjeseca preostalo je do održavanja Eurosonga 2019. u izraelskom Tel Avivu. Svi koji su dobro upućeni u povijest Eurosonga uočili su da je ovo treći put da se Eurosong održava u Izraelu, i to svakih 20 godina, na godinu koja završava na 9 (1979., 1999. i 2019.). Kako je Eurosong 1999. po više toga poseban, odlučili smo malo otputovati 20 godina u prošlost ako bismo vidjeli zbog čega se prisjećamo 44. Eurosonga.

Posljednji Eurosong održan u koncertnoj dvorani

Brojnim eurovizijskim fanovima proteklog su se rujna dignule sve dlake na tijelu od šoka kada su shvatili da će za Eurosong 2019. biti manje od 10 tisuća mjesta po svakom šouu u Drugom paviljonu telavivskog Međunarodnog kongresnog centra. Međutim, ako odemo najmanje 20 godina u prošlost, vidjet ćemo da su koncertne dvorane kapaciteta oko 3000 ljudi bile sasvim normalne za održavanje Eurosonga. Jeruzalemski Međunarodni kongresni centar, čija dvorana prima 3104 osobe, posljednja je dvorana koncertnog tipa u kojoj se održao Eurosong. Također, prema riječima voditelja tadašnjeg Eurosonga, ovo je bio posljednji Eurosong u drugom tisućljeću i 20. stoljeću, nakon čega idući 45. Eurosong (tzv. milenijski) ide u Globen u Stockholmu (Švedska), koji prima preko 10 tisuća ljudi i značajan je za promjenu imidža ovog svjetski poznatog natjecanja.

---

Posljednji Eurosong prije uvođenja LED-ekrana i velikih scenskih spektakla

Gotovo svaki eurovizijski fan se na spominjanje lisabonskog izdanja sjeti da je ovo bilo jedno od rijetkih izdanja u 21. stoljeću bez upotrebe LED ekrana. Međutim, i Eurosong 1999., tj. pozornica koju su dizajnirali Maya Hanoch i Avi Fahima, službeno je posljednja pozornica koja nije sadržavala LED-ekrane, poglavito zato jer su oni uvedeni dogodine, na Eurosongu 2000. u Švedskoj. Također, ovo je bio posljednji Eurosong na kojem nismo vidjeli da su pjesme popraćene spektakularnim nastupima, kao što će to biti u narednim godina. I ne, “spektakularni nastupi” nije promjena haljina ili skidanje plašta (hello, Hrvatska).

Po uzoru na Lepu Brenu, voditeljice dolaze do mjesta odvijanja Eurosonga – helikopterom!

---

Uvedena sloboda pjevanja na drugim jezicima

Davne 1975. godine, Nizozemska je ostvarila posljednju eurovizijsku pobjedu na Eurosongu pjevajući na – engleskom jeziku. Dvije godine poslije, EBU je uveo pravilo da predstavnik zemlje natjecateljice mora izvesti pjesmu na službenom jeziku svoje zemlje. Međutim, trebalo je preko 20 godina da se shvati koliko je ovo pravilo ograničavajuće. Prva implementacija slobode pjevanja na drugim jezicima napravljena je na Eurosongu 1999. u Jeruzalemu, a od 23 zemlje-sudionice, čak njih 14 (ne računajući Ujedinjeno Kraljevstvo, Maltu i Irsku) odlučilo je iskoristiti to pravilo i izvesti svoju pjesmu na engleskom jeziku (cijelu ili djelomičnu). Hrvatska je bila među onima koje su unatoč promjeni pravila, odlučili izvesti pjesmu na službenom jeziku, a Bosna i Hercegovina imala je pjesmu na dva jezika – bosanski i francuski.

---

Bye-bye, orkestar!

Od početka održavanja Eurosonga, pjevače je pratio orkestar televizijske kuće koja je organizala to izdanje. Međutim, kako je tadašnja izraelska televizija IBA već bila u laganoj besparici, tražile su se metode što veće štednje. Zbog toga, organizatori su došli na radikalnu mjeru. Po prvi put u eurovizijskoj povijesti, pjevači su izvodili svoje pjesme uz pratnju unaprijed snimljene matrice! Dakako, oni eurovizijski tradicionalisti su ovo smatrali svojevrsnom herezom, a na njihovom je čelu bio trostruki pobjednik Johnny Logan, koji je rekao da Eurosong postaje karaoke natjecanje. Tko zna bi li se naša tadašnja predstavnica Doris Dragović složila s Loganovom premisom da je znala što joj sprema norveška delegacija.

---

Trio (Rio) voditelja

U dotadašnjoj povijesti, Eurosong je vodio voditeljski par ili samo jedan voditelj (ili voditeljica). Međutim, IBA je odlučila Eurosong 1999. napraviti nešto posebnijim, pa je za ovu ulogu angažirao – troje voditelja! Čast da vode 44. izdanje pripalo je voditelju novosti Yigalu Ravidu, glumici i manekenki Sigal Shachmon i pjevačici Dafni Dekel. Inače, Dekel je tadašnjim pratiteljima Eurosonga bila poznata kao izraelska predstavnica na Eurosongu 1992. Ako ne računamo 2009., kada su zbog katastrofalnog vođenja polufinala Natalia Vodianova i Andrej Malahov smijenjeni i u njihovu zamjenu za finale dovedeni Alsou i Ivan Urgant, tek u Oslu 2010. godine smo ponovno vidjeli da Eurosong ima troje voditelja.

---

Španjolska modna katastrofa

Kako se dobru pjesmu može vrlo lako upropastiti s nastupom i odjećom, pokazali smo i mi prije tri godine. Tada 19-godišnja Lydia Rodríguez Fernández imala je r’n’b pjesmu No quiero escuchar, koja je otišla u zaborav zahvaljujući kreaciji poznate španjolske dizajnerice Ágathe Ruiz de la Prada. Radi se o okomitim trakama u duginim bojana, koja je od samog starta kritizirana od strane španjolskih medija i javnosti. Lydiji nije ni pomoglo to što je poslije nje nastupala Doris Dragović, pa je tako večer završila na posljednjem mjestu s točno jednim bodom. Iako bi ovaj plasman svaku zemlju prema tadašnjim pravilima izbacilo s narednog Eurosonga, Španjolci su se spasili izostanka svojim članstvom u grupi Big4 i EBU-ovom odlukom da će ta grupa uvijek imati mjesto u finalu Eurosonga, bez obzira na prosječne plasmane u prethodnih pet godina.

No Lydia je i dalje zapamćena kod eurovizijskih fanova jer je zbog ove kreacije dobila nagradu Barbara Dex za najgoru odjeću izvođača Eurosonga 1999.

---

Kompilacijski CD – pokušaj

U današnjim vremenima nema Eurosonga bez kompilacijskog CD-a. Međutim, jeste li znali da je prvi pokušaj kompilacijskog CD-a bio onaj Eurosonga 1999.?

Po prvi put u povijesti, EBU je odlučio sve pjesme tog izdanja objaviti na zajedničkom nosaču zvuka, međutim kao i sa svim takvim kompilacijama, problem je nastao kada diskografske kuće nisu osigurale prava za pjesme Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske, Cipra i Nizozemske, koje se na kraju nisu našle na tom prvom CD-u. Već iduće godine, kompilacijski CD-i sadržavali su sve pjesme tog izdanja Eurosonga.

---

Kostim Charlotte Nilsson (Perrelli)

Svoj prvi nastup na Melodifestivalenu tada 25-godišnja Charlotte Nilsson okrunila je pobjedom, te osvajanjem avionske karte za Jeruzalem. Dana 29. svibnja ona će kao jedan od favorita za pobjedu ući u povijest kao četvrta švedska pobjednica Eurosonga. Međutim, taj dan još će nešto ući u anale, a to je njezin kostim. Ovaj svjetlucavi kostim boje fuksija ostao je toliko upamćen u Švedskoj, da se nalazi čak u stockholmskom Muzeju ABBA-e, a za potrebe interval acta Eurosonga 2016. kopiju je nosila i Petra Mede.

---

Skandali, skandali, skandali

Dakako, ovo prisjećanje ne može proći bez različitih skandala koji su obilježili Eurosong 1999. Pa krenimo redom.

Tijekom odabira pjesama za jeruzalemski Eurosong, Njemačka je odabrala pjesmu Hör den Kindern einfach zu u izvedbi Corrine May, a Bosna i Hercegovina Starac i more u izvedbi Harija Mata Harija. Međutim, nije trebalo dugo da se otkrije kako su obje pjesme objavljene više godina prije Eurosonga 1999. i to u izvedbi drugih izvođača! Umjesto HMH-a, BIH su predstavljali Dino Merlin i Béatrice Poulot s pjesmom Putnici, koji su na koncu osvojili sedmo mjesto (tada najbolji BIH rezultat na Eurosongu).

No, kod Nijemaca je i dalje bilo puno drame. Umjesto Corinne, priliku je dobila njemačko-turska grupa Sürpriz s pjesmom Reise nach Jerusalem – Kudüs’e seyahat, autora Ralpha Siegela. Međutim, i ta je pjesma bila pod povećalom javnosti zbog optužbi za plagiranje, i to pjesme Wo geht die Reise hin? grupe Harmony Four iz 1984., koju je također napisao Siegel. Specijalna komisija EBU-a preslušala je obje pjesme, te došla do zaključka kako “imaju sličnosti, no i dalje je dovoljno različito da budu dvije potpuno drugačije pjesme“. Ring any bells?

Inače, Sürpriz su na Eurosongu došli do trećeg mjesta, međutim njihova pjesma je blagorečeno doživjela flop na njemačkim glazbenim ljestvicama, nakon čega su se raspali koju godinu poslije.

Corrina May i Hari Mata Hari su nakon koje godine dobili svoju šansu da nastupaju na Eurosongu. I dok se Corrina 2002. nije proslavila (21. mjesto), Hari Mata Hari je 2006. u Ateni dobio BIH najbolji plasman na Eurosongu – treće mjesto.

https://www.youtube.com/watch?v=0xrsuNfGZnk

A što s Hrvatskom?

Ništa manje dramatično, no ne zbog plagiranja, bilo je i s hrvatskom pjesmom Marija Magdalena. Jedna od velikih favorita za pobjedu doživjela je velik udarac kada je norveška delegacija na čelu s njihovim šefom Jonom Olom Sandom prijavila zbog nasnimljenih muških vokala na matrici. Iako su autor pjesme Tonči Huljić i šefica delegacije Ksenija Urličić tvrdili da se radi samo o sampleovima glasova, EBU nije povjerovao u tu priču i Hrvatskoj su oduzeli 33% bodova, što je u konačnici dalo nešto manji prosjek iz proteklih pet godina. Na kraju, Marija Magdalena je došla do četvrtog mjesta, no pogodite koja nordijska zemlja nije dala bodove.

---

Dana International pala na stražnjicu. Doslovce

Prije nego što smo dobili univerzalni kristalni mikrofon autora Kjella Engmana, svaki pobjednik bi dobio trofej pobjednika kojeg je izradio neki lokalni umjetnik. Nakon proglašenja pobjednice Eurosonga 1999. (Charlotte Nilsson, sada Perrelli), pobjednica Eurosonga 1998. Dana International odlučila se malo našaliti kako je trofej jako težak. Međutim, toliko se odlučila uživiti u “težinu” trofeja da je doslovce pala na tlo, pokupivši usput i autore pjesme Take Me To Your Heaven na pod.

---

Hallelujah za kraj

Na kraju svakog finala, dok ide odjava programa, pobjednik Eurosonga otpjeva svoju pjesmu. Međutim, Eurosong 1999. bio je iznimka. Nakon što je Charlotte Nilsson izvela Take Me To Your Heaven po drugi put te večeri, svi natjecatelji su se skupili na pozornici kako bi izveli pobjedničku pjesmu Eurosonga 1979. Hallelujah. Bila je to posveta svim žrtvama rata na Balkanu koji je tada trajao, pri čemu su bombardirani i televizijski transmiteri.

Eurosong 1999. – prijenos

https://www.youtube.com/watch?v=Am4C1iI46F0