Preminula je Gabi Novak

Gabi Novak, legendarna hrvatska glazbenica i umjetnica profinjenog izričaja, preminula je u 90. godini života, samo dva mjeseca nakon smrti sina Matije Dedića.

Rođena je 8. srpnja 1936. u Berlinu, gdje je provela dio djetinjstva, a kasnije živjela na Hvaru i u Zagrebu. Nakon što je završila Školu primijenjene umjetnosti, smjer grafika, kratko je radila kao crtačica u Zagreb filmu i posuđivala glas animiranim likovima.

U glazbu je ušla nastupajući s Big Bandom Bojana Adamiča, a ubrzo osvojila publiku pjesmama Sretan put i Ljubav ili šala. Godine 1958. imala je priliku dijeliti pozornicu s jazz velikanom Louisom Armstrongom, što je bio jedan od vrhunaca njezine rane karijere.

Iako joj se nudila međunarodna karijera, Gabi je ostala vjerna domaćoj sceni, pažljivo birajući pjesme i suradnike. Udala se za Arsena Dedića 1970., a tri godine kasnije rodila sina Matiju, koji je postao jedan od najistaknutijih hrvatskih jazz pijanista.

Njezina diskografija obuhvaća devet studijskih albuma i brojne kompilacije, a pjesme poput Pamtim samo sretne dane, Nada ili Kuća za ptice postale su evergreeni. Uz prepoznatljivu toplinu glasa, odlikovala ju je emotivna interpretacija i umjetnički standard kojem je ostala vjerna desetljećima.

Dvaput joj za dlaku izmaknuo nastup na Eurosongu

Na Jugoviziji je sudjelovala četiri puta, a dva je puta kartu za Eurosong skoro i osvojila: 1961. pjevala je Drage misli (2. mjesto), 1962. natjecala se s pjesmom Volim kišu (5. mjesto), 1965. s Prvi snijeg (2. mjesto) i 1966. s Prvo pismo (4. mjesto).

Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima se ističu višestruki Porini: za najbolju jazz izvedbu, album godine, najbolji pop album i Porin za životno djelo 2006. godine.

Posljednjih godina povukla se iz javnog života zbog narušenog zdravlja, a hrvatska ju je javnost posljednji put vidjela na komemoraciji za sina Matiju prije dva mjeseca.

U gotovo sedam desetljeća karijere, Gabi Novak izgradila je reputaciju “prve dame hrvatske zabavne glazbe”, a njezino ime ostat će upisano u povijest ne samo po pjesmama, nego i po dostojanstvu, eleganciji i dosljednosti umjetničkoj viziji.

Za mnoge je bila glas djetinjstva i mladosti, a njezine su pjesme pratila zaljubljivanja, rastanci i sjećanja generacija. Njena smrt predstavlja nenadoknadiv gubitak za hrvatsku kulturu, a ostavština joj ostaje trajna inspiracija budućim glazbenicima.