U iščekivanju početka proba na eurovizijskoj pozornici donosimo vam pregled pravila Eurosonga i kako su se ona mijenjala kroz povijest. Posljednjih godina imali smo priliku vidjeti i biti svjedoci sve češćeg mijenjanja pravila Eurosonga. Neka pravila su se iz temelja promijenila, a neka pravila se već 60-ak godina ne mijenjaju.

Svaki početak je težak

Kao što znamo, prvo natjecanje se održalo 1956. godine u švicarskom Luganu. Tada se natjecalo sedam zemalja koje su imale po dvije pjesme u natjecanju. Svaka od sedam natjecateljskih zemalja svoje je predstavnike morala odabrati putem nacionalnog finala.

Sljedeće godine talijanski je predstavnik Nunzio Gallo izveo Corde della mia chitarra koja je trajala 5 minuta i 9 sekundi. Tako je ova talijanska pjesma ostala upamćena kao najduža ikada izvedena na Eurosongu. Zbog ove su pjesme uvedene promjene pravila kako bi se maksimalno vrijeme pjesme ograničilo na oko tri minute. To pravilo je i dan danas u upotrebi. Također je iste godine po prvi put održano javno glasovanje.

Svaki od deset žirija trebao je raspodijeliti svojih 10 bodova što bi u teoriji značilo da je određena država mogla osvojiti 0 bodova ili svih 10 bodova. 1958. godine se uvodi pravilo prema kojem zemlja pobjednica dobiva pravo biti domaćin natjecanja sljedeće godine. Međutim, kroz godine nekoliko je zemalja odbilo priliku biti domaćin nakon pobjede. Sljedeća promjena pravila dogodila se 1959. godine kada je donešeno pravilo da izdavači ili skladatelji natjecateljskih pjesama više ne smiju biti dio nacionalnog žirija.

Neka “čudna” pravila

Prva promjena u sustavu glasovanja dogodila se 1962. godine kada je svaka zemlja natjecateljica imala 10 članova žirija koji su svoje tri omiljene pjesme ocijenili redom sa 3 boda, 2 boda ili 1 bodom. Sljedeće godine se veličina žirija povećala na 20 članova koji su pet najboljih pjesama ocijenili redom ocjenama 5, 4, 3, 2 i 1. Veličina žirija mijenja se i 1964. kada žiri čini 10 članova koji ocjenjuju tri najbolje pjesme sa ocjenama 5, 3 i 1. Također je uvedena opcija da nacionalni žiri može dodijeliti svih 9 bodova jednoj pjesmi ili da dvije pjesme nagradi ocjenama 6 i 3.

Nakon jedne godine nepromijenjenih pravila, 1966. godina nam donosi pravilo kojim sve države u natjecanju moraju pjevati na jednom od službenih jezika u svojoj državi. Već sljedeće godine ponovno se mijenja sustav bodovanja. Naime, vraćen je način glasovanja koji se koristio između 1957. i 1961. godine.

Lude sedamdesete nisu razočarale u broju promjena pravila

Nakon što su četiri države odnijele pobjedu na Eurosongu 1969. godine, za Eurosong 1970. je uvedeno pravilo tie-breaka s odredbom kojom žiri pomoću dizanja ruku, odnosno preglasavanja, odlučuje pobjednika. Nove promjene u sustavu glasovanja nismo trebali dugo čekati jer je već sljedeći Eurosong doživio nova pravila. Svaka je zemlja imala po dva člana žirija, jednog mlađeg od 25 godina i jednog starijeg od 25 godina. Svaki od njih dodijelio je 1 do 5 bodova za svaku pjesmu. Također, na istom je Eurosongu uvedeno pravilo kojim se dozvoljava natjecanje grupa te broj osoba na pozornici tokom izvedbe ne smije biti veći od šest. 1973. godine je ukinuto pravilo kojim se natjecatelje prisiljavalo da pjevaju na jednom od službenih jezika svoje države.

Već sljedeći Eurosong je doživio po treći put povratak sustava glasovanja koji je korišten između 1957. i 1961 te između 1967. i 1970. godine. Na Eurosongu 1975. uveden je sustav bodovanja koji podsjeća na trenutni sustav. Svaki bi žiri sada dodijelio 12 bodova najboljoj pjesmi, 10 drugoj, zatim 8 trećoj, 7 četvrtoj, 6 petoj i tako dalje do desete najbolje pjesme koja dobiva jedan bod.

Za razliku od dosadašnjih natjecanja, bodovi nisu objavljeni redom (od 1 do 12), već redoslijedom izvedbe pjesama. Kako su se povećavali troškovi organizacije Eurosonga, 1976. godine je uvedeno novo pravilo prema kojem će ubuduće svaka televizija koja sudjeluje u natjecanju morati platiti dio troškova, odnosno treba uplatiti određeni iznos kojim potvrđuje sudjelovanje, a ti će se novci zatim iskoristiti za organizaciju Eurosonga. Već sljedeći Eurosong je doživio povratak pravila kojim se sve zemlje u natjecanju moraju ponovno vratiti pjevanju na jednom od nacionalnih jezika.

Osamdesete nam donose samo tri blage promjene

Prvi Eurosong u osamdesetima donosi pravilo, odnosno uredbu, kojom je glasnogovornik žirija bodove čitao redoslijedom od najmanjeg prema najvećem broju (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10 i 12), a ne redoslijedom pjesama kao što je bilo ranije pravilo.

Eurosong 1987. je dosegnuo rekordan broj natjecatelja (22 zemlje) te je EBU taj broj nametnuo kao maksimalan broj zemalja koje se mogu natjecati.

Zbog bodovne bliskosti rezultata na natjecanju 1988., za sljedeći Eurosong izmijenjeno je pravilo izjednačenja. Naime, ako bi došlo do izjednačenja, za pobjednika bi se proglasilo zemlju koja je dobila više ocjena 12. Ako bi natjecatelji imali jednak broj dvanaestica, tada bi pobjednikom bila proglašena zemlja sa više ocjena 10 i tako dalje dok se ne postigne razlika, odnosno dok više ne postoji izjednačenje. 

Broj natjecatelja raste, a i stare navike se vraćaju

Nakon što je Sandra Kim 1986. odnijela pobjedu u dobi od samo 13 godina i kontroverze oko dva izvođača u natjecanju 1989., jer su natjecatelji imali samo 11 i 12 godina, uvedeno je pravilo kojim se uređuje minimalna dob natjecatelja. Natjecatelji ne smiju imati manje od 16 godina na dan natjecanja. Nakon raspada Jugoslavije, za Eurosong 1993. je uvedena pretkvalifikacijska runda koja se zvala Kvalifikacija za Millstreet i održala se u Ljubljani.

Kako bi se natjecanje prilagodilo sve većem broju zemalja koje se žele natjecati, za Eurosong 1994. je uvedeno pravilo ispadanja. Pet država sa najmanje bodova iz 1993. godine nemaju pravo natjecati se na Eurosongu 1994. Već sljedeći Eurosong donosi jedno veliko pravilo. Naime, za svaki sljedeći Eurosong se izračunava petogodišnji prosjek bodova određene zemlje te se na taj način određuje tko se smije natjecati, a tko ne.

Eurosong 1999. nam donosi ukidanje pravila zbog kojeg su natjecatelji morali pjevati na jednom od službenih jezika svoje države. Također je zbog uštede novca ukinut orkestar na natjecanju.

Novi milenij, nova pravila

S početkom novog tisućljeća uvedeno je pravilo “velike četvorke” prema kojem su Francuska, Njemačka, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo bili automatski sudionici natjecanja bez obzira na broj bodova i plasman koji su ostvarili ranije. Druga promjena pravila u ovome desetljeću napravljena je 2003. godine kada je ukinut žiri, a pobjednika su odlučivali samo glasovi putem televotinga. 2004. godina nam donosi uvođenje polufinala. Deset najbolje plasiranih zemalja sa Eurosonga 2003. godine su direktno u finalu, dok sve ostale svoj put u finale moraju pronaći u polufinalu. Zemlje eliminirane u polufinalu i dalje su mogle glasati u finalu. Također je odbačeno pravilo čitanja rezultata na francuskom i engleskom jeziku. Glasnogovornik bi sada čitao glasove na jednom jeziku, a voditelji bi ponavljali na drugom jeziku.

Sljedeća promjena u pravilima napravljena je 2006. kada se više nisu čitali svi bodovi od 1 do 12. Umjesto toga, ocjene od 1 do 7 su prikazane na ekranu. Glasnogovornik je čitao raspodjelu 8, 10 i 12 bodova. S rekordna 43 natjecatelja, 2008. na beogradskom Eurosongu uvedeno je drugo polufinale. Od ovog Eurosonga u finalu se natječe 25 zemalja.

Nakon kritika glasačkog sustava na natjecanju 2007. godine, promjene su uslijedile u postupku glasovanja 2009. godine. Tada je ponovno uveden nacionalni žiri čiji glasovi čine 50% bodova dok je televoting činio drugih 50%. Ovaj format glasovanja je korišten samo za finale, a od 2010. je korišten i u polufinalnim emisijama. Također je od 2010. godine televoting otvoren od prve pjesme do zatvaranja glasovanja.

Stare navike se teško mijenjaju

2011. godine se u natjecanje vraća Italija te se pridružuje velikoj četvorci i na taj način nastaje tzv. “Big 5” i broj natjecatelja u finalu povećava se na 26. Već sljedeće godine vraća se 15-minutni prozor za glasanje koji je vraćen zbog kritika nakon Eurosonga 2011.

2013. se format rezultata žirija i televotinga malo promijenio na način da se sve pjesme rangiraju. Zatim se te dvije ljestvice spoje i deset najbolje rangiranih pjesama dobiva bodove na uobičajen eurovizijski način. Također, po prvi put redoslijed nastupanja u sve tri emisije određuju producenti natjecanja, umjesto dotadašnjeg slučajnog izvlačenja. Na ovaj način se željelo svakom natjecatelju pružiti poštene šanse za uspjeh. Na ovome Eurosongu smo po prvi puta na početku finala imali priliku vidjeti paradu zastava svih 26 finalista. 2015. EBU je odlučio pozvati Australiju u natjecanje te je ovim činom broj finalista povećan na 27 natjecatelja.

Novi sustav glasovanja je uveden 2016. Tada su sve pjesme dobile jedan set bodova od žirija i jedan set bodova od televotinga. Prvo, glasovi žirija se objavljuju na uobičajeni način, dajući ocjene od 1 do 12 bodova. Glasnogovornik je pročitao samo zemlju kojoj njegova zemlja dodjeljuje 12 bodova. Zatim su voditelji čitali glasove gledatelja. Počevši od zemlje koja je dobila najmanje bodova gledatelja, a završavajući zemljom koja je dobila najviše bodova gledatelja. Na taj se način pobjednik nije znao sve do zadnjih glasova. Uz to, broj zemalja koje se natječu u finalu smanjen je na 26 jer se Australija od sada natječe u polufinalu.

Do zadnje promjene pravila u prošlom desetljeću došlo je 2019. godine, kada je promijenjen redoslijed prezentacije televotinga. Umjesto da se rezultati televotinga prikažu redom od najmanje do najviše bodova, uvedeno je pravilo objave redoslijedom poretka glasova žirija. To znači da država s najmanje bodova žirija prva doznaje svoje televote bodove. Najbolje plasirani po odluci žirija će svoje bodove doznati posljednji.

Nakon što je Eurosong 2020. otkazan zbog pandemije virusa COVID-19, za ovogodišnje natjecanje se uvodi novo pravilo, odnosno dopuštaju se nasnimljeni prateći vokali. Također, svaka država natjecateljica morala je dostaviti unaprijed snimljeni nastup za slučaj da izvođač ne bude u mogućnosti otputovati u Rotterdam na Eurosong.