Hrvatska
12. mjesto u polufinalu (28 bodova)
Faruk: Ne znam. Nekako kao i za Belgiju, i ovdje mi je jednostavno dosta toga nejasno, nedorečeno, zbunjujuće. Kadrovi idu prebrzo, sve je premračno. Cijela priča oko „otrovne torte“ je imala toliko potencijala koji je na kraju ostao neiskorišten. 🙁
Matea: Ponosna sam što je uložen veliki trud i pokazan značajan napredak u odnosu na Doru 2025. Napravljene su cjelovite promjene koje su poboljšale a ne unazadile nastup kao kod nekih država. Jako su mi se svidjeli kostimi Marka i plesačica. Nastup je bio vrlo ,,uznemirujući“, ali to je ono što se htjelo postići, izazvati reakciju kod gledatelja. Mislim da je cilj postignut da cijeli nastup na vas djeluje kao otrov i da se osjećate ,,loše“, ali to je možda samo moje viđenje. Marko je odlično pjevao i stage present je bio pogođen. Osobno bih voljela da mu je lice više došlo do izražaja, da je bilo mračnije a opet da je sve vidljivo, i definitivno bih izbacila zelena i roza svjetla. Na kraju mogu reći da je nastup bio dobar s određenim manama ali mi je zaista drago da Hrvatska riskira i šalje nešto za nas potpuno novo. 🙂
Nikolina: Marko nije bio moj glavni favorit na Dori, ali Poison Cake je bila jedina pjesma za koju sam bila sto posto sigurna da Hrvatskoj može donijeti finale, uz jedan uvjet. Da nastup ode u drugu krajnost i bude potpuno u „neka jedu kolače“ Marija Antoneta stilu ili da bude radikalno mračniji i toliko začudan da gledatelji ostanu u šoku koji će ih natjerati da to požele vidjeti još jednom. Nažalost, nije se dogodilo nijedno od toga dvoje, a ovo je skladba koja je zahtijevala jaku scensku potporu da njezina poruka bude dočarana i prenesena. Nastup zapravo nije bio nimalo loš, sve je bilo izvedeno perfektno, kostimi su mi se jako svidjeli, sam početak nastupa gdje Marko ubacuje „čini“ u kotao, dio s animacijom zmije, ali i sami kraj s odlično izvedenim najzahtjevnijim tonovima i kulminacijom boja i efekata stvarno su bili dojmljivi. Ali i dalje mi se čini da je bila potrebnija neka još veća krajnost jer pjesma sama po sebi, iako je dobra, nema ni catchy dijelove, a ni emotivne trenutke i atmosferu za koju se moguće uhvatiti i bez oslanjanja na nastup. 😐
Slovenija
13. mjesto u polufinalu (23 boda)
Faruk: Iskreno, Slovence sam možda vidio kao iznenađujući plasman u finale. Ne mogu reći da bi bilo nezasluženo. Nastup je definitivno daleko bolji od same pjesme, ali nekako mislim da se emocija same pjesme i sve ono što smo gledali tijekom tri slovenske minute nije poklapalo, što je dodatno otežavalo i odvlačilo pozornost gledatelja. 😐
Matea: Dirljiv i jako emotivan nastup gdje je također zasuzilo oko. Prava je šteta da ovakva lijepa balada nije našla svoje mjesto u finalu ali mislim da je konkurencija bila prejaka. Neovisno o tome Klemen može biti jako ponosan što je tako emotivnu priču podijelio s nama i nadam se da će ubuduće biti više ovakvih pjesama na eurovizijskoj sceni. 🙂
Nikolina: Od svih pjesama koje nisu ušle u finale, za ovu mi je i dalje najmanje jasno zašto je to tako. Toliko iskrena emocija koja se mogla izravno i ogoljeno shvatiti na prvu, nastup koji stvarno nije mogao biti nimalo bolje zamišljen nego što je bio, jedan paket za koji sam bila sigurna da će unatoč svim lošim prognozama ipak naći svoj put do srca publike jer je stvarno bilo do zadnjeg detalja točno onako kako je trebalo biti. I dio kada visi naopačke, pozornica koja se pretvorila u neki čaroban svijet obasjan tisućama zvijezda, odlična vokalna izvedba, ma sve je bilo stvarno dobro. O trenutku supruginog pojavljivanja ne moram puno ni govoriti jer je bilo dirljivo i zapravo spontano, nimalo patetično. Tako da samo mogu ponoviti svoju tvrdnju jer znam da će i za nekoliko godina ovo vjerojatno biti jedina pjesma s Eurosonga 2025. za koju neću moći pronaći nijedan meni logičan razlog neprolaska. 🙂
Srbija
14. mjesto u polufinalu (28 bodova)
Faruk: Kolege iz uredništva više-manje znaju sve o mojoj percepciji ovogodišnje srpske priče na Eurosongu. Princ je „potrošen“ slanjem sa svojom najslabijom pjesmom koju je upotpunio vrlo nesretan i nespretan scenski nastup. Mislim da nitko, pa ni potpisnik ovih redaka, nije razumio što se konkretno željelo postići s ovim. Sve u svemu, dosta neuvjerljivo 🙁
Matea: Nastup Princa se uvelike razlikovao od nacionalnog finala i bio je puno bolji, dinamičniji i dramatičniji. Princ je super otpjevao, sve je to zvučalo kako treba i u pogledu toga nemam nijednu zamjerku. Vizualno je također bilo dobro izuzev povlačenja po podu pozornice, ali ako zanemarimo taj detalj nastup je bio cjelovit. Sve u svemu, Srbija je dala truda kao i uvijek ali nažalost finale je ovog puta bilo nedostižno. Ne sumnjam da će se iduće godine vratit u još boljem izdanju. 🙂
Nikolina: Da je Princ moj najdraži izvođač s ovogodišnjeg Eurosonga, a Mila pjesma koju jako volim, činjenice su koje apsolutno svi znaju. No ovdje ne ocjenjujem ni Stefana ni svoj doživljaj pjesme, nego cjelokupan nastup i ono što se odvijalo na pozornici. Shvaćam poveznicu između mita o Orfeju i Euridici i teksta skladbe, ali nisam sigurna da je ovo uprizorenje ono što je Mila tražila. Možda sam potpuno u krivu, ali ono što je bilo prikazano na sceni PZE-a bila je točno ona emocija i atmosfera kakva je bila potrebna, naravno, uz prilagodbu velikoj eurovizijskoj pozornici i podizanju svega na viši i efektniji nivo. Previše plesača „pojelo“ je Stefana i njegovu energiju, na trenutke je djelovalo i preizvještačeno i na potpuno drukčijem emotivnom nivou od onog koji je pjesma predstavljala, trenutak „vučenja u pakao“ bio je zanimljiv, ali izveden predoslovno i neprirodno. Mogu samo reći da znam čiju ću karijeru nastaviti pratiti i dalje, ali se ovom nastupu baš i neću vraćati jer je bio u prevelikom neskladu s pjesmom koju je pratio i sve mi je jako „bolo“ oči. Ne mogu dati tužnića jer je samo izvođenje bilo i više nego besprijekorno i jedno od malobrojnih vokalnih zakucavanja ove godine. 😐
Crna Gora
16. mjesto u polufinalu (12 bodova)
Faruk: Iako je Ninin nesretni „vocal crack“ brzo osvojio internet, ne bih rekao da je to uzrok još jednog lošeg crnogorskog nastupa. Jednostavno, za imati ovako statičan nastup i ovako „hrabar“ izbor outfita, jednostavno morate imati barem pet puta jaču i uvjerljiviju pjesmu. 😐
Matea: Nina Žižić je od starta bila moj favorit u Crnoj Gori i veselila sam se njenom nastupu u Baselu. Ako isključim izgled i grandioznost pozornice, nastup u Crnoj Gori mi je bio daleko bolji. Nina je tada bila dominantnija, njen karakter je bio izraženiji, djelovala je snažno. Outfit u Baselu nije funkcionirao, taj ogroman sako ili što već je bio nepotreban, sputavao je Ninu da iznese pjesmu na pravi način. U cjelini to nije to, nedostajalo je jačine i žao mi je da s potencijal pjesme i samog nastupa nije razrađen do savršenstva. 🙁
Nikolina: Ovu pjesmu jako volim, ali me njezino prenošenje na scenu stvarno razočaralo. Ona modna instalacija odvraćala je pažnju i od Nine i od pjesme i spriječila neko drugo događanje ili efekt koji se mogao iskoristiti umjesto nje. Jedino što mi se svidjelo izbor je bijele kao glavne boje jer upravo ona i simbolizira nadu i vjeru u bolje sutra, ali sve drugo je moglo i trebalo biti puno bolje posloženo i osmišljeno. 🙁
Zanimljivosti
- Po prvi puta od 2013. godine niti jedna država bivše Jugoslavije nije ostvarila plasman u finale Eurosonga
- Iako nije uspio izboriti finale, Marko Bošnjak je ostvario najbolji rezultat od svih država bivše Jugoslavije na ovogodišnjem Eurosongu. Time je Hrvatska nanizala tri Eurosonga zaredom u kojem je ostvarila najbolji plasman od spomenutih država.
- Slovenski uzorak od dva neprolaska – dva prolaska u finale koji je započeo 2012. godine se Klemenovim ispadanjem i dalje nastavio.
- Srpski predstavnik Princ je ostvario najgori rezultat Srbije na Eurosongu u povijesti
- Crna Gora je u svojem polufinalu osvojila 12 bodova, i to svih dvanaest od Srbije. To znači da je Nina Žižić (kao i Princ i Marko Bošnjak) osvojila više dvanaestica publike nego pobjednik Eurosonga JJ,
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?