Tanja Banjanin je umjetnica čiji se vokal pamti nakon prvog slušanja. Svoju karijeru počela je graditi 1996. godine kada je izdala prvi studijski album, da bi godinu dana poslije s pjesmom Ja činim sve pobijedila na Budvanskom festivalu. Ta je pjesma postala svojevrsni evergreen i dan danas se može čuti na radio stanicama, a nerijetko je pjevaju i natjecatelji u talent show programima. Do danas je ukupno objavila četiri studijska albuma i nekolicinu singlova.
Godine 2004. sudjelovala je na natjecanju Evropesma/Europjesma, koje je služilo kao nacionalni izbor Srbije i Crne Gore za Eurosong, da bi u godinama potom u nekoliko navrata bila članica žirija kako nacionalnog izbora, tako i eurovizijskog stručnog žirija.
Ove godine predstavit će se na Pesmi za Evroviziju s autorskim prvijencem Ja sam bolja. Kako je nastala pjesma, što će istaknuti u svojem nastupu, kao i koliko prati Eurosong, samo su neki od odgovora koje ćete pronaći u redovima koji slijede.
Nakon nešto više od 20 godina vraćate se na nacionalni izbor za predstavnika Srbije na Eurosongu. Što je to bilo presudno da se ove godine prijavite na Pesmu za Evroviziju?
Kod mene je uvijek presudna pjesma, odnosno da imam dobru pjesmu s kojom hoću „izaći“ u javnost. U skladu s tim, odlučujem kako, kada, gdje ću je prezentirati. Stjecaj okolnosti je bio da se ova pjesma poklopila s periodom kada je PZE, pa sam eto iskoristila tu priliku, zašto da ne.
„Ja sam bolja“ je Vaša prva autorska pjesma. Možete li nam otkriti kako je nastala i što Vam je bila inspiracija?
Mene su glazbenici cijeli život uvjeravali da ja trebam skladati, s teorijom da, ako nisi kantautor, otprilike nisi umjetnik. Meni se od te teorije dizala kosa na glavi i uporno sam tvrdila da sam ja jednostavno interpretator i da je to poseban talent koji ima svoju težinu, kao i skladanje. Također, uvjeravali su me da ću svoju pjesmu pjevati bolje, autentičnije, kao više ću je osjećati… E, pa, reći ću vam nešto, to nije točno. Evo, probala sam. Pjevam je i doživljavam podjednako snažno kao i pjesme drugih skladatelja, bit će da je to svojstvo vrhunskog interpretatora. Elem, iz čistog mira sam krenula skladati, ponukana činjenicom da, bar u Srbiji, postoji dugogodišnja autorska kriza. Malo je baš dobrih i kvalitetnih pjesama, pogotovo klasičnih pop pjesama, koje su ovdje na našoj glazbenoj sceni na marginama. Moram priznati, u skladanje ove pjesme sam krenula čak i bezidejno, u smislu kakva će biti i u kom pravcu će ići, jednostavno sam krenula, i izašlo je iz mene to što je izašlo. Znala sam da hoću normalnu, melodičnu pop pjesmu…Sve što u Srbiji baš i ne prolazi. Inspiracija su pretpostavljam moja dosadašnja iskustva. Mada, moram reći da su mi kod refrena djeca priskočila u pomoć kad je tekst u pitanju, jer sam tu bila „zapela“.
Vi ste poznati kao netko tko fokus u javnom izvođenju stavlja na vokalnoj interpretaciji. Što bi publika mogla očekivati od Vas u smislu nastupa na Pesmi za Evrovoziji?
Upravo to, vokalno izvođenje, koje je za mene karakteristično, to mi je glavni adut. Od toga se ne može pobjeći. A, i ne treba, ako se ja pitam.
Koliko ste posljednjih godina pratili Eurosong i što biste rekli što za Vas predstavlja ovo natjecanje?
Iskrena da budem, Eurosong sam pratila sve više tijekom posljednjih godina. Do prije par godina sam ga pratila bukvalno „na preskokce“, međutim, malo po malo, posljednjih godina sam se uhvatila da obiteljski sjednemo gledati. Mislim da je tome doprinijela i činjenica da sam bila i u žiriju Srbije, pa smo se od tada počeli više interesirati. Eurosong je, dakle, zabava.
Imate li neke pjesme koje su Vam drage, a bile su na Eurosongu ili nekom nacionalnom izboru?
Meni je divna pjesma Portugalca koji je pobijedio prije par godina. Imala sam sreću da sam baš tada bila i u žiriju, pa nisam imala nikakvu dilemu. Pamtim nastup Marije Šerifović kada je pobijedila. Tada sam još bila u fazonu da malo gledam, malo mijenjam kanale, dok ne dočekam nastup Srbije. Dakle, moja ćerka i dan-danas pamti kako sam je probudila (bila je mala) kad sam vrisnula. A, vrisnula sam od sreće poslije njezinog nastupa, jer sam bila ushićena i oduševljena i znala sam, točno sam znala, da će Srbija pobijediti.
Vi ste 2006. godine bili u žiriju tadašnjeg natjecanja „Evropesma/Europjesma“, kada na kraju nitko nije otišao u Atenu kao predstavnik Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Kako se sjećate tog glasanja i cijele te situacije?
Imam običaj kazati da je to jedna od situacija kad se država nije raspala na nogometnoj utakmici, već na glazbenom festivalu. Tada je bilo baš, baš dramatično i tog se događaja tako i sjećam. Kataklizmično, dramatično, burno, neugodno…ne ponovilo se. Nikom. Nikad. Ružno je.
Jeste li možda uspjeli preslušati preostale pjesme koje se natječu na Pesmi za Evroviziju 2025.? Koja pjesma ili pjesme su Vam se još izdvojile?
Nisam stigla još sve preslušati. Samo na preskokce. Tko god da ode, meni je ok. Interesantno je da im je Srbija posljednjih petnaestak godina definitivno uspjevala doskočiti… mislim Eurosongu. Nadam se da će tako biti i ove godine.
Za kraj, koju poruku imate za posjetitelje portala eurosong.hr koji će čitati ovaj intervju?
Drago mi je što smo se upoznali…poslije toliko godina… (osmijeh)
Zahvaljujemo Tanji na suradnji i želimo joj mnogo uspjeha na Pesmi za Evroviziju i daljnjem radu!
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?