Prošli smo tjedan započeli s projektom kojim smo se posvetili pjesmama koje nisu imale priliku braniti boje svoje zemlje, a danas nastavljamo niz. U nastavku saznajte koje su se pjesme i iz kojih nacionalnih izbora našle na listi. Ima li i Vaših favorita? Podijelite svoje mišljenje s nama i komentirajte.

Napominjemo da je izbor pjesama osobni ukus urednice.

---

19. Tamar Kaprelian – Poison (Ari Ari)

Armenija se godinama želi približiti ne samo vrhu eurovizijske tablice, već i pobijedi na natjecanju i zato je razumljivo da su ove godine željeli organizirati svoj nacionalni izbor. Nažalost, rezultat je bio ispodprosječan. U Depi Evratesil su se sjetili nabacati sve i svašta osim kvalitetnih pjesama. Na kraju je ipak presudio razum, pa je Qami od svih preostalih pjesama u finalu zasluženo putovala u Lisabon. Ono što me ipak iznenadilo, da ne kažem šokiralo je loš rezultat ove pjesme. Da, ona možda i nije materijal za pobjedu na Eurosongu, možda nije ni materijal za prvih pet i da možda je i nastup bio pravi mali fijasko gdje ne mogu izdvojiti samo jednu lošu stvar, ali biti 6. u polufinalu je ipak nezasluženo. Tamar je odlična pjevačica i s jednim konkretnijim, dotjeranijim i boljim nastupom mogla je pružiti bolji otpor, ovako će ovo nažalost eurovizijsku sezonu pamtiti po lošem.

---

18. Ifi Ude – Love Is Stronger

Još se uvijek sjećam početka veljače i objave imena finalista poljskog nacionalnog izbora. U početku su bile poznate samo tri pjesme i ova mi je odmah zapela za oko. Preslušavala sam ju danima, a njezin mi je refren cause our love is stronger than a flood/ bigger than a mountain/ deeper than the darkest sea danima ostajao u uhu. Love Is Stronger je jedna izuzetno moderna, dobro isproducirana pjesma koja je od početka pokupila moje simpatije. Da se u izboru nisu našli Groemme i Lukas Meijer i potpuno zasluženo pobijedili, ova bi pjesma bila najbolji izbor.

---

17. ETNOPATSY – Külm

Od objave natjecatelja u poznatom Eesti Laulu, La Forza je postala i ostala favoritom nacionalnog izbora, iako mi eto, ni dan danas nije jasno što je to toliko posebno u toj pjesmi. Mene je pak zainteresirao rijetko viđeni dobri ženski duet koji je rezultirao (barem za mene) najboljom estonskom pjesmom ove godine. Ovo je pjesma koja je na sebi nosila etiketu made in Estonia, samo je ova pjesma funkcionirala s jednim tako posebnim jezikom, samo je ona bila i intrigantna i zanimljiva i nedovršena. Njezinim početkom postajete sumnjičavi, a završetkom zbunjeni i to je upravo ono što joj daje na snazi. Šteta je što nikad nije doživjela svoj pravi trenutak slave jer je eurovizijska pozornica u Lisabonu bila stvorena za njih.

---

16. Aitana y Ana Guerra – Lo Malo 

Govore li milijunski pregledi na Youtubeu dovoljno o pogrešci koju je Španjolska (opet) napravila? I više je nego očito da su Amaia i Alfred osvojili simpatije španjolske publike, no i subjektivno i objektivno, a pogotovo imajući na umu rezultat ciparske predstavnice sa pjesmom sličnom ovom nemoguće je ne pitati se što je moglo biti. Da se razumijemo, ja osobno sumnjam da bi oni mogli i željeli napraviti nastup poput Cipra, no ove su djevojke svojom karizmom, pjevanjem i plesnim pokretima bilo što mogle podići na veću razinu. Loše 23. mjesto je nažalost za njih sada već uobičajena pojava i lako je zaključiti da bi ova plesna bomba bila bolji pokušaj. Šteta što to Španjolska nije shvatila na vrijeme.

---

15. Aleksander Walmann – Talk to the Hand 

Ah, Aleksander, moj osobni favorit norveškog izbora. Uz njegove vokalne sposobnosti, karizmatičnost i jednostavnost ne sumnjam da bi Talk to the Hand privukla velik broj glasova. Ovo je kao stvoreno za puštanje na radiju u ovim ljetnim mjesecima jer te jednostavno tjera na pjevušenje i ples.